Download

Zemaljska komisija Hrvatske za utvrdjivanje zlocina okupatora i njihovih pomagaca

Zlocini u logoru Jasenovac

Zagreb 1946

 

Internet izdanje

Izvrsni producent i pokrovitelj:
Tehnologije, izdavastvo i agencija
Janus

Beograd, 27. januar 2002.

Producent: Zoran Stefanovic

Digitalizacija tekstualnog i likovnog materijala: Nenad Petrovic

Korektura: Zoran Stefanovic

Stampano izdanje

Izdavac reprint izdanja Spomen-podrucje Jasenovac

Za izdavaca: Jovan Mirkovic

Tiraz: 15.000

Stampa: NIP "GIls" Banjaluka, OOUR-a Stamparija

Za Stampariju: Stemberger Josip

1980.


A
Logor Jasenovac, ustasko-njemaeki instrumenat za unistenje nasih naroda

U blizini us?a Une u Savu nalazilo se prije rata na sjevernoj obali Save veliko i napredno mjesto Jasenovac. Stanovnistvo je bilo pretezno srpsko. Mjesto lezi na zeljezniekoj pruzi Zagreb-Beograd. Tu je ve? prije rata bilo nekoliko industrijskih poduze?a, kao n. pr. tvornica cigle "Ciglara" i mala tvornica zeljezne robe "Laneara".

Kako su na istoenoj strani velikog Jasenovaekog polja utjecali u Savu pritoci Strug i Lonja, bio je eitav taj kraj izvrgnut stalnim proljetnim i jesenskim poplavama.

Vo?e ustaske teroristieke organizacije jos prije svoga ulaska u Jugoslaviju dobro su znali, da u narodnim masama nemaju oslonca i da se na vlasti mogu odrzati samo terorom. Ulaze?i u Jugoslaviju nakon njenog sloma i iza fasistiekih tenkova, sa grupom svojih zloeinaca, koje su jos prije rata s fasistiekim novcem izdrzavali i fasistiekim novcem vjezbali u raznim talijanskim centrima za vrsenje teroristiekih akata, poeeli su odmah prvih dana nakon okupacije da pod zastitom njemaekih i talijanskih trupa i uz njihovu aktivnu pomo? vrse po ve? stvorenom planu hapsenja, masovna i pojedinaena ubijanja Srba, Zidova i naprednih Hrvata.

Primjenjuju?i u Hrvatskoj rasistieku teoriju o eisto?i rase i nacije, odlueili su da istrijebe sve Srbe, Zidove, Cigane; odlueili su da istovremeno likvidiraju i sve Hrvate, koji su ma na bilo koji naein ispoljili svoje protufasistieko raspolozenje.

Tako se napunise za kratko vrijeme svi zatvori i sve tamnice.

Ustase su doduse osnovali logore i u drugim mjestima, kao na pr. u ?akovu, Sisku, St. Gradiski, Lepoglavi, Loboru i t. d., no ovi su bili manji. Jasenovac je postao najve?im i glavnim koncentracionim logorom u tzv. NDH.

Ustase su eitavo njegovo stanovnistvo pobili ili ga preselili, a u samo mjesto smjestili stalan ustaski garnizon.

Prve transporte zatoeenika, koji su se sastojali uglavnom od Zidova i Srba, dopremili su do sela Krapje, koje se nalazi oko 12 km zapadno od Jasenovca, te im nalozili da sagrade logoriste, koje je dobilo sluzbeni naziv: "Jasenovac logor br. I".

Kako je broj zatoeenika sve vise rastao, osnovan je izme?u Jasenovca i Krapja drugi logor, koji je dobio sluzbeni naziv: "Logor br. II"

Zatoeenici su morali sami da na brzu ruku izgrade oba ova logora, da podignu barake i nasipe, koje im je voda neprestano rusila. Konaeno su ustase uvidjeli, da su oba ova mjesta nepodesna za logorista, pa su ih nakon kratkog trajanja likvidirali i osnovali kraj "Ciglare" u Jasenovcu novi logor, koji je dobio sluzbeni naziv: "Logor br. III."

U samom mjestu Jasenovcu pretvorili su tvornicu koze u "Logor br. IV", dok se logor u Staroj Gradiski, koja nije daleko od Jasenovca, spominje vise puta u ustaskim izvjestajima kao "Logor br. V."

Svi su ovi logori mogli primiti do 7.000 zatoeenika, no na "radu" ih nije bilo nikada vise od 3-4.000, pa ni u vrijeme kad je logor br. III. bio pun raznovrsnih radionica.

Dne 25. studenoga 1941. izdao je t. zv. poglavnik NDH "zakonsku odredbu" br. CDXXIX-2101-Z-1941., koju je potpisao i njegov "ministar" pravosu?a i bogostovlja dr. Mirko Puk.

Ta "zakonska odredba" govori o upu?ivanju nepo?udnih i pogibeljnih osoba na prisilni boravak u sabirne radne logore.

Glavne su taeke te odredbe ove:

" 1.

Nepo?udne osobe koje su pogibeljne za javni red i sigurnost, ili koje bi mogle ugroziti mir i spokojnost hrvatskog naroda ili tekovine oslobodilaeke borbe hrvatskog ustaskog pokreta, mogu se uputi u na prisilni boravak u sabirne i radne logore. Ove logore ovlastena je osnivati u pojedinim mjestima NDH ustaska nadzorna sluzba.

2.

Trajanje boravka u sabirnim i radnim logorima ne moze biti kra?e od 3 mjeseca ni duze od 3 godine.

3.

Odluku o upu?ivanju osobe na prisilni boravak u sabirne i radne logore, o vremenu trajanja boravka i o stepenu. opreza i paske donosi Ustasko redarstvo kao grana Ustaske nadzorne sluzbe.

Sve upravne i samoupravne oblasti, kao i ustanove ustaskog pokreta duzne su Ustaskom redarstvu preko Zupskog redarstva svoga podrueja prijaviti osobe navedene u -u 1. ove Zakonske odredbe.

Proti odluci Ustaskog redarstva o upu?ivanju na prisilan boravak u sabirne i radne logor nema pravnog lijeka ni tuzbe na Upravni sud.

6.

Ustaski nadzorni zapovjednik izdat ?e propisnik o ustrojstvu, poslovanju i stepenu opreza i paske u sabirnim i radnim logorima, te o uzdrzavanju osoba upu?enih u ove logore."

Tako se zacario rezim strahovlade "Ustaske nadzorne sluzbe" i njezinog zapovjednika, koji je na stotine tisu?a rodoljuba lisio zivota, a njihove porodice zavio u crno.

Oti?i u Jasenovac znaeilo je biti predan na milost i nemilost ustaskim koljaeima, znaeilo je oti?i u mueenieku smrt. Crna je povijest jasenovaekog logora pokazala, da su ustase poslali tamo sve one elemente, koje je trebalo likvidirati, jer su im bili nepo?udni "iz rasnih, vjerskih, nacionalnih ili politiekih razloga".

Danas mozemo utvrditi, da su ustase razvrstali sve zatoeenike u dvije kategorije:

1. U prvu su kategoriju spadali svi oni zatoeenici, koji su bili su?eni na kaznu upu?ivanja u sabirni logor za vrijeme koje je kra?e od 3 godine. Namjera je ustasa bila da iscrpe do krajnjih granica radnu snagu tih zatoeenika, pa da ih zatim uklone, da naeine mjesta novim zatoeenicima.

Vrlo je mali broj ovih zatoeenika, koji su pusteni ku?i nakon sto su izdrzali kaznu, a i ti su ve?inom kod ku?e umirali od posljedica patnji i bolesti, koje su dobili u logoru.

2. U drugu kategoriju spadaju zatoeenici, koji su su?eni na kaznu upu?ivanja u sabirni logor u trajanju od 3 godine. Ovi zatoeenici, koji su po presudi ustaskog redarstva upu?ivani u logor na 3 godine, bili su u pravilu likvidirani odmah nakon dolaska u logor.

Obim je kategorijama zajednieko to, da su zatoeenici bili upu?eni u logor na temelju individualne "presude" ustaskog redarstva.

U toku ovoga prikaza vidjet ?emo me?utim, da su ustase kroz 4 godine dopremali u Jasenovac velike grupe muskaraca, zena i djece te ih ili uveli u sam logor i tamo likvidirali, ili ih likvidirali negdje u okolici Jasenovca.

Bile su to grupe Srba iz raznih gradova i sela, grupe Zidova iz raznih gradova ili oblasti, eitavi logori, koje su ustase preselili u Jasenovac radi likvidacije, svi Cigani sa podrueja "NDH", itd., itd.

Ustase su sve ove nesretnike jednostavno pokupili i dotjerali u masi u Jasenovac na klaonicu.

B.
Visoki zid dijelio je Jasenovac od ostaloga svijeta

Logor III.

Spomenuli smo ve? u uvodu, da su ustase krajem godine 1941. poeeli da podizu pravi jasenovaeki logor na prostoru gdje se nalazila "Ciglara" i da su mu dali sluzbeni naziv "Logor br. III."

Logor br. I. i Logor br. II. ?emo opisati u "Posebnom dijelu". Oba ova logora su trajala samo nekoliko mjeseci, dok je logor br. III. postojao gotovo eetiri godine.

Ustase su u njemu podigli i mnoge druge radionice i izgradili barake za nastambe zatoeenika, sav prostor dali opasati zidom 3 metra visokim, pa je eitav taj "Logor br. III." poeetkom prolje?a 1945. izgledao onako, kako je urisan u nacrtu, koji je otisnut u ovom prikazu.

Sam se logor nalazio odmah kraj mjesta Jasenovca s istoene strane. Glavni ulaz u logor bio je na zapadnoj strani logora, na cesti, koja vodi kraj Save od Jasenovca u selo Kosutaricu i dalje u Staru Gradisku. Ulazna vrata od lakog drveta bila su ugra?ena u visoki zid, koji je okruzavao logor s tri strane i bio visok 3 metra. Zid je tekao najprije prema Sjeveru u duzini od 420 metara, zatim je skretao paralelno sa zeljezniekom prugom prema istoku u duzini od 1350 metara. Iza toga je mijenjao smjer prema jugu okomito na Savu i bio dug 1300 metara, Pri tome je presijecao cestu za Kosutaricu. Tu su se nalazila tzv. Istoena vrata.

Na obali Save smjerom prema zapadu pruzao se svrsetak toga zida u duljini od 290 metara.

Juzna je granica logora bila rijeka Sava, kao prirodna zapreka da zatoeenici ne pobjegnu iz logora.

Cijeli je logor br. III. zapremao povrsinu od jednog i po kvadratnog kilometra.

Kod glavnog (zapadnog) ulaza bile su podignute strazarnice i upraviteljstvo logora, gdje su se registrirali i postrojavali zatoeenici, koji su stizali u logor. U zgradi je bila i jedna izvidnica visoka 24 metra. Sve su te zgrade ustase minirali i digli u zrak, kad su bjezali iz Jasenovca, pa danas strse samo hrpe rusevina.

Sjeverno od ove zgrade bila je "rafinerija", koju su ustase unistili, dok su cisterne za petrolej, koje su bile ispod i iznad zemlje, ostale neoste?ene.

Oko 150 metara od obrambenog zida nalaze se ostaci zgrade, koja je bila 150 metara dugaeka i 8 metara siroka i tekla u pravcu sjever-jug. Bilo je to "glavno skladiste" izra?enih fabrikata. Ovo je skladiste sluzilo kroz eitavu zimu 1944./45. kao prostorija, kroz koju su ustase dotjerivali mase zrtava, tu ih no?u po cieoj zimi skidali do gola, ruke im svezivali na le?a, povezivali zatim dva po dva zicom te ih gonili na tzv. "Granik".

Granik je bila naprava, gdje su se iz brodova i splavi dizali i iskrcavali tereti, odnosno gdje se ukrcavala roba, koja je odlazila iz Jasenovca.

Na tom su graniku ustase ubijali zrtve udarcima maljem ili eeki?em po glavi, rezali im trbuhe, vjesali im na ruke zeljezne terete, te ih bacali u Savu.

Istoeno od Glavnog skladista bio je veliki prazan prostor, koji je bio natrpan starim. zeljezom, koje se upotrebljavalo kao materijal za potrebe "Laneare".

Paralelno sa zgradom Glavnog skladista bila je neko? zgrada "pomo?ne bravarije i limarije".

U udaljenosti od 20 koraka prema istoku nalazi se cio niz zgrada u smjeru jug-sjever.

Najjuznija je zgrada bila zloglasna "Zvonara". To je bilo neko spremiste dugo 2, a siroko 3 metra, kuda su ustase pobacali najprije razorena zvona pravoslavnih crkava. Kasnije su ta zvona odnijeli, a na to mjesto bacili sme?e od ugljena, dok nisu pretvorili "Zvonaru" u mueiliste, gdje su zatvarali one zatoeenike, koji su bili osu?eni da umru od gladi. Ta je baraka imala samo jedna vrata, i to staklena, dok prozora nije na njoj uop?e bilo.

Sjeverno od "Zvonare" nalazila. se "Paketarnica", gdje su se cenzurirali listovi i posiljke, koje su primali "poslusni zatoeenici".

Tre?a je u nizu bila zgrada, gdje se nalazilo "Upraviteljstvo logora" i "Radni odsjek".

Malo sjevernije nalazila se "Laneara":, velika industrijska zgrada, u kojoj su se izra?ivali razni zeljezni predmeti, kao lanci i zice. Tu je bila tako?er kovaenica, strojobravarija, alatnica, tokarija, puskara i automehanika.

Ako pogledamo nacrt logora, vidjet ?emo, da se u udaljenosti od 7 metara nalazi paralelno sa "Lanearom" kruzna pe? za peeenje cigle "Ciglara", a iza nje spremiste za susenje cigle.

U blizini "Ciglare" ustase su poeetkom 1942. sagradili posebnu pe? za spaljivanje ljudi, tzv. "Picilijevu pe?", koju su dali nakon 3 mjeseca porusiti.

Kraj "Ciglare" vidimo na nacrtu jednu dugu remizu bez poboenih zidova, koja je imala krov. U tu je remizu vodio odvojak zeljeznieke pruge od jasenovaeke zeljeznieke stanice, a zatoeenici su je prozvali "Tunel". Ovdje su zatoeenici, koji su tokom godina 1941. i 1942. dovo?eni u Jasenovac, morali da eekaju danima i tjednima po svakom vremenu, dok im se na?e mjesto u barakama, ili dok ne budu otpravljeni na likvidaciju.

Na nacrtu vidimo dalje prema istoku opet cio niz zgrada, koje teku smjerom jug-sjever.

Najjuznija zgrada nalazi se na raskrs?u kolne i pjesaeke ceste, a u njoj nalazila se '"Strazara", zatim blagovaonica za ustaske oficire, kuhinja i brijaenica. Sjeverno je od nje bila "Nastanba ustaskih easnika" i kancelarija logornika i grupnika, te tehnieka poslovnica.

Sjeverno pak od ove zgrade bile su: ustaska kuhinja, blagovaona i nastamba onih ustasa, koji su boravili u Jasenovcu radi kazne.

U tom se prostoru nalazi blizu kolne ceste za Kosutaricu zgrada "Pilane" i "Pogona", koja je bila visoka 35 metara, duga 20 metara i imala dimnjak visok 52 metra.

Cijeli je prostor iza "Pilane" bio napunjen gra?evnim materijalom, a na sjevernom se kraju nalazila ledina gdje se kopala zemlja, koja je bila vrlo dobra za peeenje cigle.

Dalje prema istoku vidimo niz zgrada gdje se nalazila ekonomija, a do nje remenarija, stale, kolarija i kovaenice, a do ovih baru u obliku gljive tzv. "Jezero", preko kojega je bio postavljen na najjuznijem kraju drveni most. Jugoistoeno od toga jezera bile su stale, kuhinje, mljekare, mesnice i zenski logor.

Sjeverno od toga jezera bilo je "Groblje", a odmah u blizini cio niz baraka, dugih 24 metra a sirokih 6 metara. U prvoj je baraki bila smjestena bolnica, u drugoj ambulanta, u daljnih sest bile su nastambe zatoeenika, a onda su slijedile barake obrtne grupe, glavne i pomo?ne kuhinje.

Ustase su spalili sve ove barake, a grobove iskopali i ljesine spalili, da zametnu trag svojim zloeinima.

Sve su ove zgrade, koje smo do sada naveli, bile ogra?ene zicom. S onu su se stranu zice nalazile jos u smjeru prema jugoistoku zgrade "Ledane", mesnice i svinjci, a zatim. jos podalje "Ustaske radionice" i "Nastambe" te "Zenski logor s kuhinjom".

Oko tih je zgrada tekla druga zica, koja se sa prvom zicom spajala u blizini baraka, gdje su bile nastambe zatoeenika muskaraca. Dodajemo da je s onu stranu obih zica u sjeveroistoenom kutu bio "Logor III-C".

Logor IV.

Logor br. IV. nalazio se u samom mjestu Jasenovac, u Dimitrijevoj ulici.

Ustase su industrijske zgrade, gdje se izra?ivala i susila koza, opasali bodljikavom zicom od vise redova, tako da su svi magazini, radionice, prostorije, gdje su bili montirani dinamo motor i parna masina, bazeni za namakanje koze, jame gdje se gasilo vapno, zgrade gdje su bile smjestene poslovnice i stanovi namjestenika, saeinjavali jedan logor, u kojem je bilo zatoeeno tehnieko osoblje, komercijalni struenjaci i radnici.

Eitava se ta mala kolonija zvala "Kozara". Zatoeenici "Kozare" imali su bolju hranu, a ustase su s njima bolje postupali, nego sto su to radili sa zatoeenicima iz Logora br. III., jer im je bilo stalo do toga, da kozara dobro opskrbljuje vojsku s izra?enom kozom.

Pred svoj bijeg minirali su ustase i zapalili sva postrojenja, sve zgrade u logoru, gotovo sve ku?e u Jasenovcu, tako da taj gradi?, koji je neko? bio lijep i napredan, izgleda danas kao mjesto, gdje su se odigravale najzes?e borbe

C.
Sistematsko unistavanje zatoeenika

Prije nego pre?emo na opisivanje pojedinih masovnih zloeina, koje su ustase poeinili na zatoeenicima, prikazat ?emo u op?im crtama sistem i metode, koje su ustase provodili u logoru, kakav je bio zivot zatoeenika, sto su morali raditi i sto su sve morali prepatiti.

1. Dolazak u logor i pljaeka

Eetiri su godine stizali u Jasenovac transporti zatoeenika, neki u zeljezniekim vagonima, neki na kamionima, a neki pjeske, Nije bilo tjedna, da se nisu eas manje a eas ve?e grupe zaustavile pred zgradom "Upraviteljstva logora", gdje su ih ustaski strazari, koji su pratili transport, predavali zapovjednicima logora ili njihovim zamjenicima.

Zatoeenici su i za vrijeme puta do logora bili podvrgnuti mukama od gladi i zlostavljanjima na razne naeine.

Svjedok Kustorin Marijan opisuje ukratko svoj put za vrijeme predvo?enja iz St. Gradiske u Jasenovac: "Ja sam dne 23. IX. 1944. premjesten iz logora St. Gradiska u Jasenovac u grupi od 700 ljudi. Gotovo cijeli put od 38 kilometara morali smo pre?i tree?im korakom; tko je zastao iz grupe ili posrnuo bio je na mjestu ubijen. Kako je taj put vodio pored Save, mnogi su drugovi iznemogli i u oeajanju skakali u Savu, da se rijese daljih muka."

Rijetko su kada Luburi?, Milos ili Matijevi?, glavni komandanti-koljaei, prepustali drugom nekom visem ustaskom oficiru, da preuzme zatoeenike. Oni su htjeli da lieno izvrse smotru nad dovedenim zrtvama, da ih razvrstaju po grupama: Srbe u srpsku, Zidove u zidovsku, a Hrvate u hrvatsku grupu.

Luburi? je svakoj grupi odrzao "govor", koji je bio pun uvreda, najprostijih kletvi, pri eemu je volovska zila ili druga neka batina zvizdala iznad glava i le?a zatoeenika. Preslo se zatim na pljaeku. Ustase su svakom zatoeeniku oduzeli sve stvari, koje je sobom donio, kao na pr. sat, dzepni nozi?, novearku s novcem, dragocjenosti, knjige itd. Svaki je zatoeenik morao izjaviti, da je predao sav novac, sve stvari od vrijednosti i pisma, te da nije nista sakrio i zatajio.

Za svaku ma i najmanju, bez razlike da li slueajnu ili namjernu, povredu ovoga propisa kaznjavali su ustase "krivca" odmah smr?u.

Svjedok Stajner (Steiner) Hinko iskazuje me?u ostalim: "Sa mnom je dosao u logor dne 18. IX. 1911. i neki starac imenom Poljokan. Nakon sto je predao neke svoje sitnice i izjavio, da vise nema nista, otkrili su ustase da u kaputu ima nesto sasivenog novca. Ljubo Milos mu je odmah pred svima nama dva puta zabio veliki noz u grudi i starac je odmah pao."

Svjedok Fabijanec Josip: "Kod dolaska transporta od 120 zatoeenika ustase su strijeljali odmah trinaestoricu drugova."

Nakon predaje svih predmeta, koje su zatoeenici nosili sa sobom, i izjave da nisu nista zatajili, nastalo je obligatno svlaeenje do gola. Sva bolja odijela, ves i obu?u ustase su im oduzeli i dali u zamjenu stare dronjke, a nekima ostavili samo ves. Svjedoci saslusani glede tih okolnosti iskazuju:

Svjedok Aleksi? Arsa: "Kad su nas dopratili u logor Jasenovac, odmah su nas svukli do gola, oduzeli cipele. Umjesto nase dobre robe dali su nam prnje. Cipela nam uop?e nisu dali, iako je bila ciea zima." Svjedok Berger Oto: "Ustase su mi oduzeli sve i ostavili samo rublje, sto sam imao na sebi; pri tom smo bili tueeni i zlostavljani." Svjedok Lapeevi? Stojan: "U logor Jasenovac sam dopremljen 12. XII. 1942. Dosao sam u grupi od 9 ljudi. Najprije su nas isamarali do krvi, zatim svukli do gola, bolja odijela uzeli a nama dali najgora. Nakon sve ove procedure upu?ivani su zatoeenici po grupama u pojedine barake, koje su im bile dodijeljene. U slueajevima kad za sve nije bilo dovoljno mjesta u barakama, no?ili su preostali po raznim drugim mjestima logora, izvan baraka.

One zatoeenike, koje su ustase doveli u Jasenovac samo radi likvidacije, drzali su sate i sate, a katkada i po nekoliko dana, gole i bose ili u zgradi "Glavnog skladista" ili "Tunela" ili na otvorenom prostoru pod vedrim nebom, da ih konaeno povedu na Granik ili u Gradinu, selo s druge strane Save, i tamo pobiju.

Sve do sredine 1942. godine nisu smjeli zatoeenici da primaju paketa i pisama, pa su ustase sve posiljke, koje su prije toga vremena stigle u Jasenovac, otvorili i sadrzaj podijelili izme?u sebe.

Od sredine 1942. mogli su oni zatoeenici, koji su - po ustaskoj ocjeni - pokorni i marljivi. da pisu ku?ama na otvorenim dopisnicama. Bilo im je dozvoljeno da se jave, da su zivi. Me?utim uprava logora odre?ivala je vise puta, da se cio logor kaznjava na taj naein, da za odre?eno vrijeme zatoeenici ne smiju da pisu svojim ku?ama niti da primaju posiljke od ku?a.

Tako su ustase ve? za vrijeme dova?anja i primanja zatoeenika u logor samarali ih, tukli ih batinama i kundacima, a mnoge odmah i strijeljali ili klali, pa su se kao izvrsioci tih zloeinstava naroeito istakli: Luburi? Maks, Milos Ljubo, Matkovi? Ivica, Filipovi? Miroslav, Picili (Picilli) Hinko, Mariei? Jerko, Jusi? Mujo, Matkovi? Ljubo, Kordi? Tihomir, ?ulki? Alaga, Gasparovi? Dragan, Matijevi? Matija i Skoeibusi?.

Sva je ova zloeinstva Zemaljska komisija utvrdila saslusanjem svjedoka: Peska ?ure, Zouhar Stjepana, Rihter (Richter) Rudolfa, Slovenec Rudolfa, Fabijanec Josipa, Stajner (Steiner) Hinka, Stazi? Josipa, Blumsajn (Blumschein) Zlatka, Svarcenberg (Schwarzenberg) Adolfa i Berger Egona, svih iz Zagreba, zatim Ili? Branka iz Zivinice, Duvnjak Mate iz Kustosije, Finci (Finzi) Jakoba iz Sarajeva, Matas Pavla iz Trstenika, Brejer (Breyer) Ota iz Bjelovara, Aleksi? Arse iz D. Bogi?evaca, Lapeevi? Stojana i Kustorin Manjana iz Kustosije.

2. Hrana i stan

Hrana zatoeenika u Jasenovcu bila je vrlo losa i nedovoljna. Dobivali su jelo dva do tri puta na dan. U jutro bi dobili toplu vodu, u kojoj je plivalo kukuruzno brasno. U podne juhu od kupusa, graha ili krumpira, u kojoj je bilo nesto povr?a, po koji krumpir ili grah, a na veeer opet takvu slienu juhu. Tu su juhu zatoeenici nazvali: "Pura".

Zatoeenici su dobivali kruh vrlo neredovito. Proslo je vise puta i po nekoliko mjeseci, da nisu ni vidjeli kruha. Ako je i bilo kruha, bio je crn, sa primjesom posija i nije ga nikad bilo vise od jedne osmine kilograma na dan.

U hrani, koju su ustase davali zatoeenicima, nije bilo uop?e masti, dok je soli bilo vrlo malo.

Cilj je ustasa bio, da tako losom i nedovoljnom hranom oslabe organizam zatoeenika i da ga ueine neotpornim protiv fiziekih napora i bolesti, koje su doista nastupile kao posljedica ovakve ishrane. K tome se pridruzila i neeisto?a, pa je ljeti stalno harala disenterija, tifus i druge bolesti probavnih organa, koje su samo u jednom mjesecu 1942. god. pokosile 1800 zatoeenika.

Gotovo svi su zatoeenici oboljeli od takve hrane, pa bi mogli citirati mnoge svjedoke, koji opisuju strasne prehrambene prilike u logorima.

Navesti ?emo radi primjera samo iskaz svjedoka Brejer Ota, koji je iskazao slijede?e:

"Sama je hrana u logoru bila vise nego oeajna. Za dorueak se obieno dobivala nazovijuha, koja je bila topla mutna voda. Za rueak bi imali grahovu ili krumpirovu juhu, u kojoj je bilo po nekoliko zrna graha i jedan krumpir. Ista je takva bila i veeera. Kruha su dnevno dobivali njih 12 jedan kilogram.

Za vrijeme mog boravka u Jasenovcu vidio sam, kako eesto dolaze vozom vagoni puni hrane i paketi zatoeenicima od privatnika ili od zidovskih bogostovnih op?ina u Osijeku i Zagrebu. Od toga su zatoeenici dobili samo grah i krumpir, dok su sve ostalo, kao rizu, kavu, se?er, konzerve itd. ustase zadrzali za sebe i potrosili u svojim kuhinjama."

Sliean je iskaz dao i svjedok Lapeevi? Stojan, koji je pri tome podvukao, da je o takvoj hrani morao dnevno da radi 10 sati.

Kako u pogledu ishrane isto su tako bile teske i nepodnosive stambene prilike.

Dok nisu bile sagra?ene barake zatoeenici su spavali u "tunelu", po spremistima za ciglu, po tavanima radionica i skladista ili pod vedrim nebom.

Kad su bile izgra?ene barake, spavali su zatoeenici u njima. Svaka je baraka bila ogromna drvena prostorija, 24 m duga a 6 m siroka.

Kroz sredinu barake bio je ostavljen prostor za prolaz, a lijevo i desno od njega bili su boksovi (?elijice) na jedan kat. U boksu moglo je da spava do 6 zatoeenika. Kad je stigao novi transport zrtava, a u boksovima vise nije bilo ni najmanje mjesta, natrpali bi ustase u svaki boks jos po kojeg zatoeenika, tako da su svi morali da leze jedni na drugima. Kad je i na taj naein sve bilo prepuno, lezali su ostali vani po raznim mjestima logora.

Leziste je u boksu bilo tvrdo, a zatoeenici su se pokrivali ?ebadima. Pri dolasku u logor ustase su oduzimali bolju ?ebad, koju su zatoeenici sa sobom donijeli, i davali im kasnije staru i slabu. Svi su ti boksovi bili puni gamadi: stjenica, usi i buha, pa sva eis?enja i trebljenja, koja su zatoeenici vrsili sami, nisu nista pomogla.

Kako su zatoeenici smjeli predavati u praonice zamazano rublje samo jedan put mjeseeno, to je jasno, da im je ovo bilo neeisto. Prirodno je stoga, da su kroz cijelu zimu vladale teske zarazne bolesti, da je "pjegavac" stalno harao i da je bilo vrlo malo zatoeenika, koji su ga preboljeli. Odje?a je zatoeenika bila vrlo slaba. Prostorije, u kojima se moralo spavati, bile su hladne i neeiste.

Lijeenici i ljekarnici, koji su njegovali zatoeenike, bili su iz redova zatoeenika, pa su pozrtvovno nastojali da pomognu svojim nesretnim drugovima. Kako su njihova sredstva za lijeeenje bila vrlo primitivna, nisu mogli da im mnogo pomognu, a pogotovo nisu mogli da izvedu kakav ve?i kirurski zahvat.

Tako je svaki tezi bolesnik brzo umirao, a ako je to umiranje teklo presporo, ustase su no?u nahrupili, istjerali bolesnike iz postelja te ih potjerali u Gradinu ili na Granik na likvidaciju.

Svi svjedoci, koje je preslusala ova Komisija, opisuju suglasno oeajne higijenske prilike u kojima su morali zivjeti zatoeenici, pa je istinitost gornjega prikaza utvr?ena naroeito iskazom ovih svjedoka: Brejer Ota iz Bjelovara, Kovaeevi? Vojislava, Trbojevi? Nemanje, Dominec Ivana, Stazi? Josipa, Sri?a Dragana, Stajner Hinka, Skrgati? Dragutina, Orli? Sime, Danon Jakoba i Hersak Josipa, svih iz Zagreba.

3. Rad zatoeenika

Spomenuli smo u uvodu, da se jasenovaeki logor u 1941. najprije sastojao od Logora br. I. kod Krapja i Logora br. II. kod Struga, dok se pravi jasenovaeki logor br. III. poeeo osnivati istom koncem jeseni 1941.

U prva su dva logora dopremali ustase ve?inom Zidove, koje su pohapsili u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu i drugim ve?im gradovima, zatim Srbe i Hrvate, pohapsene po raznim krajevima "NDH". Me?u uhapsenicima bilo je vrlo mnogo intelektualaca. Ustase su s njima postupali naroeito okrutno: obu?u su im i odje?u opljaekali, hrana koju su im dali bila je kako je istaknuto, oeajna, pa ipak su ih ustase silili da obavljaju cio dan najteze fizieke radove.

Bili su prisiljeni da grade barake i nasipe, koji imaju da brane logor od poplava Struga i Save. Pri radu su ih ustase udarali kolcima i kundacima, silili da brzo kopaju zemlju i da je nose na nasip, pa kad bi koji od umora sustao, dotukli bi ga na mjestu.

Zatoeenik Danon Jakob opisuje ovako rad zatoeenika u Logoru br. I. i II.: "Svaki put kad smo isli na rad, ustaska je pratnja od 30 ustasa kundaeila naroeito one, koji su uslijed slabosti ili starosti bili iznemogli. Uvijek smo morali polaziti na rad tree?im korakom. Kod polaska na rad doga?ala su se i ve?a zloeinstva nego li je samo kundaeenje. Tko je zaostao, jer nije mogao da trei, bio je ubijen. Ustaska je pratnja pucala u nas zatoeenike vieu?i: "Brze, brze!" - i pri tom mnoge ranila.

Ako je na radu neko od zatoeenika pokusao da se odmori i stane ma i jednu sekundu, pogodio ga je ustaski metak. Sje?am se da je Ljubo Milos jednom zgodom rekao strazarima, da ne treba da pucaju, jer svaki ustasa ima noz, pa neka zakolje zatoeenika, koji ne?e da radi."

Razumljivo je stoga, da je nakon likvidacije logora I. i II. od nekoliko hiljada zatoeenika stiglo u Logor br. III. samo nekoliko stotina.

Rad se zatoeenika u Logoru br. III. dijelio na nutarnji rad u logoru i na vanjski rad oko logora.

Nutarnji se rad u logoru izvodio po radionicama: u Laneari, Ciglari, Pekari, Elektrienoj Centrali, Pilani, Ekonomiji i t. d.

Raditi se je moralo barem 10 sati dnevno bez odmora, jer je roba, koja se izra?ivala, bila vrlo potrebna za vojske okupatora i ustasa. Raditi se moralo i na ukrcavanju i iskrcavanju zeljezniekih vagona, kamiona i brodova na Savi. Nije bilo odmora ni nedjeljama ni svecima, pa je istom u godini 1943. uveden nedjeljni poeinak za marljive radnike. Ustaski su se nadzornici setali po radionicama i budno pazili, da niko ne postajkuje, da se ne zadrzava predugo u zahodu i da radi bez odmora.

Kad je neki ustasa "ocijenio", da pojedini zatoeenik "sabotira" rad, posegao je za kundakom, toljagom ili revolverom, te na mjestu premlatio ili ubio zatoeenika.

Lijeenici su vrlo eesto propisivali "postedu" bolesnima, starima i nemo?nim zatoeenicima, ali su ustase, naroeito Picili Hinko, slabo marili za te odredbe i uzivali da premlate te jadnike i da ih potjeraju na rad.

Vanjski se rad zatoeenika sastojao oko podizanja ograda od bodljikavih zica, oko podizanja malog i velikog nasipa, oko izgradnje velikog zida (taj je rad trajao do konca 1942.), oko podizanja brojnih bunkera i obrambenih polozaja oko logora, oko kreevine i sjeee sume, te rada na poljima, vrtovima u "Ekonomiji" ili u susjednom Jablancu. I ovdje su ustaski strazari pratili zatoeenike, te ih kundacima, nozevima ili vatrom iz oruzja silili da rade brzo. Mnogo je i mnogo hiljada zatoeenika stradalo na takvom vanjskom radu, pa se eesto doga?alo, da se cijele grupe ili dijelovi grupa nisu vise sa rada ni povratili u logor. Ustaski su strazari jednostavno naveli, da su zatoeenici pokusali da pobjegnu, pa su ih morali da pobiju.

Odnos i postupak ustasa prema zatoeenicima

Polozaj zatoeenika uop?e

Svaki je zatoeenik po dolasku u logor, ako ve? to ranije nije znao i osjetio, odmah dosao do spoznaje, da ga u logoru eeka sigurna i strasna smrt. Bilo je samo neizvjesno, koliko ?e dugo trajati njegove muke u logoru.

Za svakog normalnog eovjeka, koji nije dozivio i vidio sva ona zloeinstva, sve vrsti mueenja, kojima su zatoeenici bili podvrgnuti u ovom logoru, eini se nevjerovatnim, nemogu?im, da se je moglo na?i zloeinaca, koji ?e sa toliko sadizma, sa toliko perverziteta izmisljati i izvoditi tako okrutne naeine i sredstva mueenja nad ljudima.

Samo fasistieki kriminalni odgoj mogao je da stvori ljudska eudovista, koja ?e vrsiti ovakve zloeine; samo takvi zloeini mogli su da zadovolje kriminalni mentalitet fasistiekih zloeinaca poeev od "poglavnika" pa do posljednjeg koljaea.

Svaki je ustasa, poeevsi od Luburi?a do posljednjeg strazara bio prema svakom zatoeeniku svemo?an, imao pravo nad zivotom i smrti. U svako vrijeme, i po danu i po no?i, i za vrijeme rada i odmora, mogao je svaki ustasa da ubije svakog zatoeenika, a da o tome nikome ne polaze raeuna, pa da tu einjenicu niti eak ne registrira.

Na osnovu iskaza svjedoka Danona Jakoba utvr?en je na pr. slijede?i doga?aj:

Dne 23. XII. 1941. sazvao je Milos Ljubo, jedan od najtezih ustaskih krvoloka, javni nastup tj. zbor svih zatoeenika. Napomenuo je ukratko, da je jedan od zatoeenika pokusao da ubije nekog ustaskog strazara. Nije spominjao niti imena toga zatoeenika niti ustase.

Radi toga je Milos Ljubo izdvojio iz stroja 25 zatoeenika, uzeo pusku i svih dvadesetpetoricu postrijeljao. Pozvao je zatim lijeenika dr. Gusti Lajndorfera (Leindorfer), da konstatira smrt, a zatim grobare, da odvezu ljeseve.

Nakon toga je u sali dobacio: "O, pa nisam ni pitao, kako se zovu".

Svako ma i najkra?e odmaranje za vrijeme rada, svako sakupljanje u slobodno vrijeme, eeprkanje oko kuhinje i trazenje otpadaka hrane, svaka molba zatoeenika da ga se postedi od rada radi bolesti ili nemo?i itd. bio je najtezi disciplinski prekrsaj, koji su ustase odmah tesko kaznjavali. Mlatili su zrtvu motkama, kolcima, volovskim zilama, kundacima, bacali na zemlju i gazili nogama, probadali bajunetom, a vrlo eesto vadili revolver ili noz i ubijali. Dogodilo se, da je neki ustaski duznostnik dozvolio pojedinom zatoeeniku da nesto ueini ili da nesto uzme, pa ga je odmah nakon toga drugi ustasa, ne mare?i za dozvolu svoga kolege, neeovjeeno kaznio.

Javno kaznjavanje, kao u slueaju koji je napred iznesen, vrsilo se vrlo eesto. Zbog sitnih, neznatnih ili izmisljenih motiva, ili uop?e bez ikakvih motiva.

Svjedok Brejer Oto prikazuje ovaj prizor:

"Batinanje je vrseno na taj naein, da su Ljubo Milos i Matijevi? se?u?i se logorom dosli do bilo kojeg zatoeenika i bez povoda ga jednostavno uzeli i odveli u zatvor kod "Uprave". Na veeer smo mi svi zatoeenici pred veeeru bili sakupljeni i postrojeni, zatim su dovedeni odabrani - obieno dva do tri druga - i postavljeni pred eitav stroj. Ljubo ili Matijevi? su rekli, da su zatoeenici izvedeni na pr. radi toga sto nisu htjeli raditi i kaznjeni sa 25 batina po goloj straznjici. Donesen je stolac, osu?eni je morao skinuti hlaee i ga?e, le?i preko stolice. a onda ga je ustasa s korbaeem, u kojem je bila zica, 25 puta udar'o sto je jaee mogao. Zatoeeniku je popucala koza, curila krv tako da nije mogao nekoliko dana uop?e da hoda.

Onda je dosao na red drugi, tre?i itd., pa kada su s posljednjim zavrsili, poslo se na veeeru. Tada su ustase hodaju?i izme?u logorasa poslije rada, kadgod bi im se to prohtjelo, bez ieijeg nare?enja i bez ikakvog razloga, po vlastitoj volji, uhvatili kojeg zatoeenika te ga premlatili. Gledao sam jednom, kako su mi druga lupali kolcem i gazili po njemu nogama dok nije na koncu od zadobivenih rana umro.

Drugi su ustase pucali u nas zatoeenike ga?aju?i iz pistolja, pa je samo tako stradalo dnevno po nekoliko lica.

Osim ovih "nastupa" radi prisustvovanja javnim kaznjavanjima postojali su u Jasenovcu i "nastupi radi smanjenja brojnog stanja logora", kao i nastupi da se prijave svi koji zele po?i na rad u Njemaeku, u drugi koji logor ili u bolnicu na "lijeeenje"."

Svjedok Riboli Josip u svom prikazu navodi:

"Kad je logor bio prepun, odlueili su ustase da likvidiraju stanoviti broj. Svi su se zatoeenici morali u tu svrhu na veeer ili no?u postrojiti, pa je jednom zgodom obilazio Mariei? zatoeenike hodaju?i od grupe do grupe, rasvijetlio mi fenjerom lice i zapitao, odakle je koji. Ako se tako nije napunio potre ban broj zrtava, koje su bile iz krajeva, koji nisu bili Mariei?u po ?udi, onda je prikupio i one koji mu se inaee nisu lieno svi?ali."

Takva je revizija trajala po nekoliko sati, Mariei? se je setao sa pratnjom i vra?ao po vise puta istoj grupi, uzivaju?i sadistieki u mukama zatoeenika, koji su bili u neizvjesnosti. ne?e li kocka pasti i na njih.

One druge javne nastupe radi polaska na rad u Njemaeku ili u bolnicu, ili u drugi koji logor smatrali su ustase "salom", uzivaju?i u tome, tko ?e se dobrovoljno prijaviti, da ga posalju u smrt.

Svjedok Brejer Oto prikazuje ovako sudbinu zatoeenika koji su se na javnom nastupu prijavili, da bi htjeli da idu u logor u ?akovo:

"Bio sam prisutan kad su ustase zatoeenike utovarili u kamione, pa im naredili da euenu ili sjednu. Pokrili ih zatim velikim ceradama, a onda se na svaki kamion popelo 5-6 ustasa i poeelo skakati po zatoeenicima, gaze?i ih nogama i tuku?i kundacima. Takvo su kundaeenje i ubijanje zvali ustase "oporavak u ?akovu" ...."

Eesto su puta ustase dolazili no?u u barake i samo radi svoje zabave batinali zatoeenike.

Svjedok Kuhada Nikola iskazuje:

"Ja sam radio u skupnom logoru na "Pilani" u stolariji. Kroz to sam vrijeme i ja dobivao batine. Batinalo se po no?i na taj naein, da smo se morali no?u svi di?i iz kreveta i treati u krugu kraj vratiju barake, na kojima su stajali redovi ustasa, koji su nas kundacima nemilice kundaeili."

Svjedok Duzemli? Milan opisao je ta mueenja na slijede?i naein:

"Po mom dolasku u logor na Bozi? 1943. bio sam baeen u samicu, gdje sam proboravio 22 dana. Ustase su me mueili na taj naein, da su mi palili tabane, boli me iglom pod nokte, tukli zicom omotanom gumom, stavili mi na prsa dasku po kojoj su skakali. Boli su me nozevima, pa imam na obim rukama vidljive oziljke. Kroz cijelo vrijeme se euo vapaj i zapomaganje i iz drugih samica, pa sam kasnije saznao, da su zatoeenika ?ogas Josipa mueili na taj naein, sto su mu vezali ruke i noge u klupko i valjali ga po siljcima eavala, koji su bili pribijeni u tu dasku. Serti? ?uro je mueen tako, da su mu ustase rezali meso s bedara i ranu solili.

Vidio sam sa nekolicinom zatoeenika mjeseca decembra 1944., kako su se Luburi?, Matkovi?, Ljubo Milos, Stojei? i Kordi? zabavljali na taj naein, sto su 19-godisnju djevojku Lonearevi? Maricu iz Plesma povalili golu golcatu na zemlju, noge joj rasirili i razapeli na stol i palili cigaretama spolovilo, u koje su otresali pepeo.

Vidio sam, kako su ustase prigodom likvidiranja djece u logoru bacili jedno dijete godinu dana staro u zrak, a drugi ga je ustasa doeekao na bajunet.

Vidio sam tako?er kako je ustaski vodnik Braei? Nikola zaklao zatoeenika Suleki? Ivana iz Kozarice i pio mu krv.

Ima bezbroj slueajeva mueenja, pa je nemogu?e opisati sve naeine, kako su ustase mueili i ubijali zatoeenike. Partizana Tomsi? Valenta mueili su tako, da su mu u decembru 1944. odrezali jaja pa je od toga umro."

Ustase su eitave grupe zatoeenika ili osu?enika, koji su poslani u Jasenovac radi likvidacije, usmr?ivali na "Graniku" ili u okolici sela Gradina i Ustica, koja leze na bosanskoj strani Save preko puta od "Granika". Svjedok Zivkovi? Jovan opisuje ovako masovne likvidacije na "Graniku":

"To je trajalo katkada po eitavu no?. Zrtve su eekale u "Glavnom skladistu" ili u nekoj drugoj zgradi ili pod vedrim nebom. Prije polaska ustase su ih skinuli do gola. Zatim su im ruke svezali na le?ima zicom, a onda ih privezane zicom jednoga za drugog dotjerali na "Granik". Ovdje je zrtva morala da klekne, a ustase su joj na ruke privezali tezak zeljezni teret u obliku koluta. Iza toga su udarili zrtvu maljem, eeki?em ili tupom stranom sjekire po glavi, trbuh eesto rasporili mesarskim nozem te bacili zatim u Savu."

Likvidacije u Gradinama i Usticama obavljali su ispoeetka sami ustase, a od 1942. pomagali su im i cigani. Osu?enici su morali sami da iskopaju dugaeke i duboke jame, ustase su ih skinuli do gola, izbili im zlatne zube ili zubala, pa je zatim zrtva morala da skoei u raku, gdje ju je doeekao ustasa ili ciganin, te ju udario maljem po glavi ili joj prerezao grkljan nozem.

Svjedok Berger Egon opisuje te likvidacije iskazuju?i:

"Ja sam bio zaposlen u Jasenovcu kao grobar od mjeseca decembra 1941. i znam, da sam sa nekim drugovima pokapao dnevno oko 200-300 zrtava. Ubijanje se vrsilo na slijede?i naein: jame su bile velieine 3-8 m2. Dok smo mi kopali grobove, ustase su s poruenikom Mujicom na eelu vrsili ubijanja nad zrtvama, koje su bile vezane zicama. Ubijali su ih maljem udaraju?i ih po sljepoenicama. Zatim su ubijali udarcima sjekire po vratu. Nadalje su ubijali metanjem drvenih klinova u usta. Klin se stavio u usta okomito, a tada bi ustasa udario sjekirom po bradi i klin je izasao napolje na tjemenu.

Katkada su pitali zrtve da li imaju rodbine, pa kad se ustanovilo da postoji me?u kojima rodbinska veza silili su ih da se me?usobno ubiju. Tako se desavalo da je brat ubio brata, otac sina, k?erka majku itd. Mnogima su rezali s le?a kajise. Bio sam prisutan, kad je Mujica izrezao jednoj zrtvi na le?ima kajise kao uzde i onda ju tjerao okolo natezu?i je za uzde. Mla?i su ustase pojedinim zrtvama rezali noseve i usi i me?u sobom govorili, da su ubili u borbi partizane i odrezali im noseve i usi. Te su odrezane noseve i usi spremali u rupei?e i trpali u dzepove.

Zrtve bi pregledavali, pa kad bi ustanovili da zrtva ima zlatne zube, vadili su ih nozevima."

Taj isti Berger Egon lezao je u februaru 1942. u bolnici radi pet uboda bajunetom, koje mu je ustasa zadao u le?a jer nije brzo kopao rake.

Svjedok Finci Jakob izjavio je pak slijede?e:

"Ja sam radio kao grobar na logorskom groblju samo 10 dana. Kroz to sam vrijeme pokapao ljesine, bez glave bez ruku, sa razmrskanom glavom, sa istrgnutim prstima na rukama i nogama, sa eavlima zabodenim u grudi, sa odrezanim spolnim udima, ljesine iznakazene, modre i crne od udaraca. Za ono sam deset dana pokopao s drugovima oko 3000 ljesina, me?u kojima sam prepoznao ljesine petorice grobara, koje su ustase dotukli.

Svjedok Kosina Franjo naveo je u svom iskazu:

"Pred Bozi? 1944. i to jedne nedjelje, vidio sam kako je oko 11 sati tjerano oko 40 golih zena i djece iz logora na Granik, gdje im je Luburi? nozem presjekao vrat, a Prpi? rasporio trbuh te ih bacili u Savu. Vidio sam drugom zgodom, kad je vjesano 35 zatoeenika a me?u njima i jedna zena koja je imala u logoru eetvero male djece. Djeca su prilikom njenog vjesanja plakala za njom i hvatala joj se za suknju, ali je Picili (Picilli) Jednu 6-godisnju djevojeicu udario nogom tako snazno, da joj je pukla lubanja."

Spomenuli smo ve?, da su ustase ubijali zatoeenike na radu, pa u vezi s time navodimo iskaz svjedoka Katalini? Andrije:

"Kao brijae odlazio sam eesto na mjesto gdje se gradio tzv. "Novi nasip", te sam vidio kako ustase udaraju radnike na nasipu kvrgastim batinama. One, koje bi dotukli, bacali bi odmah u nasip. Jednom sam prilikom euo, kako se jedan ustaski strazar, stariji eovjek, imenom Jozo, hvalio pred svima, kako je njemu pravi uzitak kad kolje partizansku djecu i kako on za zabavu pokolje svaku veeer 10-20 djece.

Zapovjednici su logora eesto odredili da se imaju neki zatoeenici pobiti radi neeijeg "teskog prestupka", koji se dogodio u logoru. Egzekucija se obavljala javno u prisustvu svih zatoeenika, pa svjedok Riboli opisuje ovako prizor, koji je morao da gleda:

"Majstorovi?, Poli? i Mariei? su se natjecali, tko ?e od njih biti krvnik. Zrtve su morale da kleknu pred njima taknuvsi eelom zemlju, a onda im je dzelat ispalio iz revolvera metak u zatiljak Ako smrt nije odmah nastupila, masio se neko od njih za noz i prerezao zrtvi grkljan Jednom je takvom zgodom ustaski zastavnik Matijevi? polizao toplu krv s noza. To je bilo tako odvratno, da su zatoeenici okrenuli glavu ili oborili oei da to ne gledaju."

U logoru su bila i vjesala, na koja su vjesani pojedini zatoeenici, vise?i tako po vise dana da budu "teska opomena" ostalim zatoeenicima. Isto je tako postojao neko vrijeme u logoru i krematorij, koji je dao izraditi Picili. Ustase su ovdje spaljivali ljude, zene i djecu, pa ?emo o toj tzv Picilijevoj pe?i govoriti potanje u posebnom dijelu

Neki svjedoci tvrde, da je u Jasenovcu postojao stroj, u kojem su ustase gnjeeili ljude, dapaee i "pila", kojom su zive ljude prepilili. Na kakve je sve ideje dosla pokvarena sadistieka ?ud ustaskih koljaea, pogotovo kad su bili napiti, prikazao je svjedok Sulina Mato:

"Saznao sam od prijasnjih starih logorasa, oeevidaca kako su ustase jednoj trudnoj zeni rasporili trbuh i izvadili dijete, a drugoj netrudnoj otvorili trbuh, pa joj to dijete u trbuh ugurali.

Sam se sje?am ustase Horvat Mate, koji je uvijek, kad se napio, trazio zrtvu i nastojao, da prona?e nov, originalan naein mueenja, koji u praksi do tada jos nije primjenjivan.

Na svoje sam pak oei gledao kad su ustase polozili jednog zatoeenika na nakovanj. te ga eeki?ima tukli kao da po njem kuju, sve dotle dok nije podlegao."

Ovo poglavlje ne bi bilo potpuno kad ne bi spomenuli jednu od najtezih vrsti mueenja i ubijanja zatoeenika. Bilo je to mueenje i smrt od gladi.

Kasnije ?emo prikazati, kako su ustase cijeli logor III-C likvidirali tako, da su zatoeenike izvrgli mukama i smrti od gladi. Ovdje ?emo spomenuti "Zvonaru", naroeito mueiliste, odre?eno za tu svrhu To je bila mala baraka bez prozora, u koju se ulazilo kroz staklena vrata, tako da se izvana moglo vidjeti sve sto se u njoj doga?a. Ustase su zatvarali u nju zrtve drze?i ih ovdje bez hrane i pi?a po vise nedjelja. Njihove su patnje bile uzasne, a iz barake je odjekivalo oeajno zapomaganje: "Vodite nas, ubijte nas." Ustase su se, naroeito Matkovi? Ivica. uzivaju?i u mukama zrtava, setali pred " Zvonarom" i smijali.

Kako je ta "Zvonara" bila malena baraka, nije moglo stati u nju vise od tridesetak osu?enika. Kad su dosle nove zrtve, stari su osu?enici morali da njima prepuste mjesto Ustase su u takvom slueaju prijasnju grupu odveli na "Granik" i tamo je pobili. I muke gla?u i einjenica, da ?e sve te zrtve kasnije pobiti, nije jos zadovoljavala ustaski sadizam, pa su zrtve prije izvo?enja na ubijanje tukli i boli nozevima.

Svjedok Devei? Natko prikazuje ovako svoja opazanja o onim zatoeenicima, koje su ustase izveli zive iz "Zvonare":

"Svi su oni isli sada na strijeljanje, nakon sto su proveli neko vrijeme u mueionici zvanoj "Zvonara". Odanle su izlazili ve?inom potpuno plavi od batina, potrganih ili odrezanih usiju i krvavi. Sje?am se imena dr. Jurja Bocaka i dr. Ozrena Novosela, obojice lijeenika, koji su bili mueeni u "Zvonari"."

Na osnovu iskaza brojnih svjedoka, od kojih je ovdje samo neke citirala, utvrdila je Zemaljska komisija, na kakav su sve naein ustase mueili i ubijali zatoeenike, pa kad je dosao eas oslobo?enja pobojali su se ustaski koljaei, da ?e istina iza?i na vidjelo. Da zametnu trag svojim bezbrojnim zloeinima poeeli su u mjesecu travnju 1945. da na vrat na nos prekapaju groblja, iskapaju ljesine i kosture zrtava te ih spaljuju na lomaeama. Danima i tjednima sukljao je pozar sa tih lomaea, pa kad je konaeno bio posao gotov, pobili su ustase sve zatoeenike, koji su taj rad obavljali, a zatim se me?usobno izljubili i opili.

Glavni ustaski zloeinci - koljaei

Vrhovni je nadzor nad svim logorima Jasenovca povjerio poglavnik Luburi?u Maksu. Za sav svoj rad Luburi? je bio samo njemu odgovoran.

Jos od prije rata Luburi? je bio poznat kao obieni zloeinac i kaznjavan radi raznih krivienih djela. Iz originalnog temeljnog policijskog lista, koji ovdje donosimo, a koji je prona?en kod zagrebaekog redarstva, vidi se, da je Luburi? presudom od 7. IX. 1929. br. 104.761 bio kaznjen sa 2 dana zatvora radi skitnje, a presudom Okruznog suda u Mostaru ad 5. XII. 1931. br. Kzp. 719/31. sa 5 mjeseci strogog zatvora radi pronevjerenja svote od 8.305.- dinara na stetu Javne berze rada u Mostaru, pa jos jedamput hapsen radi ponovnog djela pronevjerenja.

Njegovo pravo ime nije Maks nego Vjekoslav, ali su mu ime Maks dali od milja njegovi ustaski kolege. Luburi? je bio obiena skitnica i zazirao od svakog postenog rada, pa kad je Paveli? pobjegao u emigraciju, posao je on za njim i po raznim ustaskim logorima u Madzarskoj i Italiji vjezbao se u koljaekom zanatu.

Paveli? je tako visoko cijenio njegove ustaske sposobnosti, da ga je konaeno imenovao ustaskim generalom.

Ova neman, srednjeg gotovo malenog rasta, lica s jakim pojavama infantilizma i svim karakteristikama zloeinca, pretstavljao je vrhovnu i jedinu vlast u svim logorima.

Luburi? je dolazio u Jasenovac 2-3 puta na mjesec i zadrzao se ovdje samo nekoliko dana, no i u to kratko vrijeme poeinjao je toliko zloeina, da su zatoeenici strepili, kad su euli, da se je "navratio" u Jasenovac.

On je znao, kada ?e sti?i novi transporti zatoeenika, pa je htio da sazna, zasto pojedini zatoeenik dolazi u Jasenovac. Taj je zloeinac euo i razumio samo ono, sto mu je diktirala mrznja, strast, najnizi surovi instinkti.

Strasni su bili njegovi prvi "raporti", kad je preuzimao zatoeenike u logor, njegovo urlikanje i kletve, koje je popra?ivao samarima, kundaeenjem, metcima iz revolvera ili rezanjem grkljana. Obilaze?i logorom vrebao je, ne bi li otkrio kakav prekrsaj "logorske discipline"; ne bi li opazio da koji zatoeenik kunja od slabosti, starosti ili bolesti, te radi toga na eas zastaje na radu; ne bi li opazio da koji gladan zatoeenik trazi kakav otpadak hrane ili ne vrsi prema njemu propisani ustaski pozdrav.

Odmah bi se na tom blesavom licu zacaklile razbojnieke oei, a revolver ili noz stupili u akciju.

Dne 9. oktobra 1942. priredio je Luburi? u Jasenovcu sveeanost, te je ustasama podijelio zlatne i srebrne medalje, koje im je Paveli? namijenio kao nagradu "za zasluge".

Na tom je banketu Luburi?, pijan kao i ostali njegovi "duznosnici", odrzao govor i prema iskazu jednoga svjedoka rekao doslovno ovo: "I tako smo vam, mi u ovoj godini ovdje u Jasenovcu poklali vise ljudi nego osmanlijsko carstvo u cijelo vrijeme boravka Turaka u Evropi."

Prvi Luburi?ev zamjenik bio je Matkovi? Ivica. Matkovi? je bio obiean krvolok, koji je kao i Luburi? vlastorueno ubijao zatoeenike, ali je bio i podmukli sadista, koji je uzivao da muke zrtava sto vise produzi. Kakve su niske moralne kvalitete bile u toga eovjeka vidi se po tome, sto je on uzivao rugaju?i se bespomo?nim zrtvama.

Matkovi? je odre?ivao, da se svi logorasi moraju da postroje po grupama i da budu prisutni kod masovnih strijeljanja radi kazne; izabirao je sam zrtve u cilju da se smanji brojno stanje logora i t. d.

Matkovi? je priredio veliki trodnevni pokolj Srba na Bozi? 1941. i izmislio naein, kako ?e likvidirati Logor III-C time, da izvrgne zatoeenike po cieoj zimi smrti od gladi.

Tre?i je po rangu u logoru bio Hercegovac Milos Ljubo. Milos Ljubo je neobieno krvoloean manijak i sadista. Dok je Matkovi? Ivica bio rafinirani ubojica, Milos Ljubo bio je brutalan krvolok.

Svjedok Flumiani Milan iskazao je o njemu:

"Tek sto smo stigli, nas sedamnaestorica, u Jasenovac u logor, ustase su nas mlatili kundacima i doveli do "Ciglane", gdje je Milos Ljubo imao postrojene ve? dvije grupe, dok smo mi pristupili kao posebna tre?a grupa.

Mariei? je pitao Ljubu Milosa: "U koga da najprije nisanim?", a Milos je odgovorio: "Gdje ih ima vise", i uperili su oba strojne puske na onu eetrdesetoricu iz prve dvije grupe i sve ih postrijeljali.

Po tom je pitao prvog iz nase grupe, zasto je dosao ovamo, a kad je ovaj odgovorio, da je kriv zato sto se rodio kao Srbin, ubio ga je na mjestu.

Onda je izdvojio advokata Laufera iz Zagreba te ga upitao sta je on, a kad mu je ovaj odgovorio sta je, pozvao ga je ovako: "Ja advokate jako volim, do?i blize" - i odmah ga je ubio.

Kod tre?ega je ustanovio, da je lijeenik iz Zagreba, te mu nalozio da pregleda onu dvojicu i ustanovi jesu li ve? mrtvi.

Kad je ovaj lijeenik potvrdio da jesu, obratio se na eetvrtoga i saznavsi da je i ovo jedan lijeenik "oprostio" je cijeloj" grupi."

Kad je Ljubu Milosa zahvatio lu?aeki napadaj, zajasio je konja i tjerao ga kasom po cijelom logoru, pucaju?i na grupe zatoeenika, kojima nije uspjelo da se pravodobno negdje sakriju.

Taj pogibeljni lu?ak imao je u zapovjednistvu logora sobu, koju je uredio kao nekakvu "ambulantu".

Navukao je sam dugaeku bijelu lijeenieku kecelju i poslao ustaskog strazara u zidovsku baraku s porukom, da svaki Zidov, koji je bolestan, moze do?i na lijeenieki pregled.

Kad je zrtva dosla u tu "ambulantu", postavio ju je Milos uza zid te jakim zamahom noza razrezao grlo, prerezao rebra i rasporio trbuh. On je tu "operaciju" nazivao: "ritualno klanje Zidova", te se njome, kako veli svjedok Riboli, jako ponosio.

Ipak ga je nadvisio u krvolostvima Filipovi?-Majstorovi? Miroslav, koji je bio zapovjednik Logora III., a neko vrijeme i zapovjednik logora u Staroj Gradiski.

Filipovi?-Majstorovi? Miroslav je fratar, franjevac. Poeetkom god. 1942. dospio je u zatvor u Zagrebu na Savskoj cesti. Poslije Uskrsa 1942. bio je upu?en radi kazne u Jasenovac. Ovdje je za kratko vrijeme postao najprije "slobodnjakom", pa kada je ustasko zapovjednistvo opazilo, da se u tom fratru kriju ustaske sposobnosti, primilo ga je u svoje redove i uvrstilo kao "oficira" u nadzorno osoblje. pa je tako Filipovi?-Majstorovi? ve? koncem 1942. postao ustaski satnik i zapovjednik u logoru br. III.

Svjedok Krkae Tomo opisuje Majstorovi?a u svom iskazu, pa kaze:

"Gledao sam vrlo eesto za vrijeme svoga boravka u Jasenovcu, kako je Majstorovi? vlastorueno strijeljao zatoeenike u t. zv. javnim nastupima. Taj je Majstorovi? imao neku kratku gumenu cijev, koju je znao katkada staviti na ranu, odakle je zrtvi tekla krv i onda je tu krv sisao govore?i: ho?u da se napijem komunistieke (ili zidovske) krvi.

Vidio sam kako su si Majstorovi? i Stojei? priustili zabavu, da trojicu Cigana pobiju na taj naein, sto su naredili prvom Ciganinu, da maljem ubije drugog Ciganina, tre?i da ubije prvoga, a oni su zatim likvidirali posljednjega."

I mnogi su drugi svjedoci iskazali, da su vidjeli, kako je Filipovi? vlastorueno ubijao zatoeenike.

Zemaljska je komisija po sucu istrazitelju svoga istraznoga otsjeka preslusala ovog zloeinca, kad je nakon oslobo?enja zemlje pao u ruke pravde, pa ?emo u posebnom dijelu iznijeti glavne taeke njegovog iskaza.

Zapovjednik radne sluzbe u Jasenovcu bio je ing. Hinko Dominik Picili (Picilli). On je bio neogranieeni gospodar cjelokupne logorske "radne sile": Picili je izrabljivao neeovjeeno zatoeenike, sile?i ih da rade preko svojih sila. Obilazio je zatoeenike po radionicama odnosno po terenu, na kome su radili, i zeljeznom bikovaeom, koju je uvijek imao sa sobom, mlatio nemilosrdno radnike po glavi, tijelu, rukama i nogama.

Picili je naroeito progonio nemo?ne zatoeenike, kojima u lijeenici propisali, da imaju pravo na postedu, pa je upadao u barake, gdje su se ovi nalazili, i tjerao ih bikovaeom na rad. On je proueio nacrte njemaekih "krematorija", te je dao kod "Ciglare" sagraditi pe? u kojoj se kroz tri mjeseca spaljivalo muskarce, zene i djecu. O toj ?emo pe?i govoriti opsirnije u "Posebnom dijelu".

U vrhovni ustaski stab u Jasenovcu spadali su i Brkljaei?, Poli?, Mariei? i neki drugi zapovjednici. Ustanovljeno je da su svi oni vlastorueno ubijali zatoeenike, pa ?emo to ista?i kod pojedinih zloeina.

Dousnici i slobodnjaci

Ovi se nazivi katkada spominju u ovom prikazu, pa da ne bude zabune razjasnit ?emo, sto su to bili "dousnici" a sto "slobodnjaci".

Dousnici su bili razni ustase, koji su poeinili kakav disciplinski ili tezi kriminalni prestup, pa su zato bili po kazni upu?eni u Jasenovac. Razumije se, da se pod pojmom kriminalnog prestupa mora shvatiti prestup u me?usobnom odnosu, jer i najtezi zloein poeinjen nad protivnicima fasizma, nije povlaeio za sobom niti disciplinsku, a kamoli krivienu odgovornost.

Ustasko je zapovjednistvo ove kaznjenike smjestilo u posebnu zgradu, dalo im dobru hranu, jednako kao i ostalim ustaskim strazarima, te ih zaduzilo nadzorom nad zatoeenicima dok su ovi bili na radu ili na poeinku. Ti su se dousnici - kako su ih prozvali zatoeenici - mogli slobodno kretati u logoru i izlaziti izvan logora, bili su uvijek za petama zatoeenika, nosili su sobom batine ili toljage, kojima su mlatili zatoeenike i tjerali ih na rad.

Oni su bili vrlo okrutni sa zatoeenicima, te su znali mnogoga zatoeenika tako premlatiti, da je podlegao ranama. Svjedok Devei? Natko prikazuje ih ovako:

"Policajac Cividini imao je preko sebe zatvor i mueionicu u jasenovaekom logoru, a pomo?nikom mu je bio policijski agent Kovaeevi?. Osim toga je imao eitav stab dousnika i. batinasa, sve samih kaznjenika, zatoeenih policijskih agenata i ustasa, koje smo mi nazivali zajedniekim imenom "Agentura". Znam da su oni najzvjerskije mueili i ubijali mnoge zatoeenike, pa sam jedamput euo vikanje i zapomaganje jednog zatoeenika, koji se zvao Doje (Deutch). Njega su palili uzarenim zeljezom i toliko mueili, da je poludio, a onda su ga zaklali."

Ti su se dousnici pretvarali pred zatoeenicima grde?i na sav glas ustase i nastojali da izmame iz njih kakvu neopreznu izjavu. Kad im je zrtva nasjela, zurili su se da je denunciraju.

"Slobodnjaci" su bili zatoeenici, koji su se svojom poslusnos?u toliko isticali pred ustaskim nadzornicima, da su im oni u izvjesnoj mjeri povjerili nadzor nad ostalim zatoeenicima. Ti su slobodnjaci dobivali bolji stan i bolju hranu, mogli su primati pisma i posiljke od ku?e, pisati ku?i i kretati se slobodno po logoru.

Koliko je zrtava progutao Jasenovac?

Ustase su na svom panienom bijegu iz Jasenovca koncem travnja 1945. spalili ili unistili sav materijal, koji bi mogao pruziti statistieke podatke, da se utvrdi, koliko je zatoeenika stradalo u Jasenovcu.

Tako su unisteni svi registri, imenici, kartoteke, knjige o ekonomiji, kao i svi sluzbeni akti, koji bi nam, i ako su se - prema iskazu svjedoka - vodili netaeno, neuredno i nesistematski, ipak mogli pruziti izvjesne podatke.

Nije stoga mogu?e da se odgovori na pitanje, koliko je zrtava stradalo u Jasenovcu. Ima vrlo malo zatoeenika, koji su bili u logoru neko vrijeme i koji su pusteni na slobodu, a nema ih ni stotina, kojima je uspjelo da se u zadnji eas probiju iz logora.

Istaknuto je ranije, da su ustase upu?ivali u jasenovaeki logor zatoeenike na rad, istaknuto je i to, da su tamo stizali mnogi transporti muskaraca, zena i djece, koje su ustase ili uveli u logor, i tamo ih no?u likvidirali, ili ih pobili negdje u okolici Jasenovca, a da ih uop?e nisu ni uveli u logor.

Najzes?i su ustaski teror i klanje bili u god. 1941. i 1942. Cijela god. 1943. i polovica 1944. protekla je u znaku relativnog zatisja, sto znaei da se masovni pokolji nad zatoeenicima nisu vrsili tako eesto i u tolikom opsegu, kao sto su se vrsili prije i poslije toga vremena. Od rujna 1944. do travnja 1945. dolaze opet veliki transporti u Jasenovac i likvidacije se u masama ponavljaju.

Zatoeenici koji su bili u logoru prve ili eetvrte godine navode vrlo visoke brojke zrtava, dok je po iskazima onih, koji su bili zatoeeni tre?e godine ustaskog zloeinaekog terora u Jasenovcu, broj zrtava manji.

Navodimo nize nekih pedesetak masovnih zloeina, koje su ustase poeinili u Jasenovcu, pa ako broju zrtava, koje su stradale kod tih pokolja, pribrojimo one zatoeenike, koji su stradali pojedinaeno, dobit ?emo cifru od oko 500-600.000.

Kako je istaknuto, nikada se ne?e mo?i utvrditi toean broj zrtava, koje je progutao Jasenovac, ali na osnovu svih ispitivanja, koja je provela Zemaljska komisija, moze se zakljueiti, da gornji broj odgovara stvarnosti.

Niti jedan zloeinac nije u historiji poklao desetinu jednog naroda, kao sto je to ueinio Ante Paveli? nad svojim vlastitim narodom.

Pa ipak je taj zloeinac imao drskosti da javno izjavi: "Jasenovac nije oporaviliste, ali nije ni mueiliste."

D.
Pojedini masovni zloeini

Osim ve? spomenutih zloeina prikazat ?emo sada ona zloeinstva, koja su izvedena u masama i koja je ova Zemaljska komisija utvrdila na temelju suglasnog iskaza vise svjedoka, koje je preslusala. Zloeinstva ?emo prikazati kronoloskim redom, kako su se doga?ala od sredine 1941. do konca travnja 1945.

Ovdje je me?utim prikazan manji dio tih zloeina.

Ustase su najvise zloeina poeinili no?u i tajno, pa o ve?ini takvih slueajeva prezivjeli svjedoci nemaju znanja niti glede broja zrtava niti glede toenog vremena i naeina izvrsenja zloeina.

S druge strane broj onih, koji su prezivjeli zatoeenistvo, tako je malen, da nemamo direktnih dokaza o svim teskim zloeinima, koji su izvrseni u Jasenovcu.

I.
Likvidacija logora br. I. i II. u Jasenovcu

Spomenuto je u uvodu, da se je prvi jasenovaeki logor nalazio 12 km daleko od mjesta Jasenovca kraj sela Krapje. Nakon nekoliko nedjelja osnovan je i logor br. II. na rijeci Strugu nedaleko od ceste koja vodi iz Jasenovca prema Novskoj. Ustase su odabrali dvije velike ledine i doveli na njih zatoeenike, te im nalozili da te ledine ograde bodljikavom zicom i da podignu "strazare". Zatoeenici su zatim morali da izgrade barake, kuhinje i druge pomo?ne prostorije za svoje stanovanje i da podignu oko oba logora nasipe, jer su se Strug i Sava razlijevale i natapale cijelu okolicu Jasenovca.

U ljetnim i jesenskim mjesecima god. 1941. dopremili su ustase onamo mnogo hiljada Srba. Zidova i Hrvata. Bili su to radnici, seljaci, novinari, advokati, lijeenici, inzenjeri, industrijalci, trgovci i einovnici.

Zatoeenici su morali da rade bez prekida od jutra do mraka, da gaze po vodi do koljena, da grabe zemlju rukama i lopatama te je vuku na nasip. Ustase su s njima postupali okrutno, mlate?i i kundaee?i svakoga ko je posrnuo, pa ako je koji klonuo, jednostavno su ga ustrijelili ili zaklali i bacili u nasip.

Uveli su kaznu t. zv. "Zice" - koju zatoeenik Brejer opisuje ovako:

"Za svaku i najmanju "krivicu" ili kad se na pr. neki zatoeenik usudio da zamoli da se popravi hrana ili da se stedi stare i bolesne zatoeenike, bio je strpali u kavez, koji su ustase prozvali "zica". To je eetvorina duga 5, siroka 5, a visoka 1 metar, koja je bila sa strane kao i odozgor zatvorena bodljikavom zicom, a odozdo otvorena. Nalazila se na moevari. U tu su zicu utjerali ustase zatoeenika te ih drzali u njoj zatvorene nekoliko dana i no?i, po svakom vremenu, bez hrane i pi?a."

Kako je zatoeenik mogao u toj zici samo eueati i kako su mu bose noge bile cijelo vrijeme u vodi, to je doskora obolio od zapaljenja organa za disanje ili druge teske bolesti. U toj zici zavrsio je svoje mueenistvo i dr. Oton Gavranei? iz Zagreba.

Kako je hrana u oba logora bila bijedna, nastambe oeajne, a rad prenaporan, to su zatoeenici dnevno umirali u velikom broju.

U novembru 1941. pretvorile su jesenske kise eitav taj kraj u veliko jezero. Provizorni nasipi nisu mogli da odole snazi vode. pa su se ustase pobojali, da voda ne odnese i njihove strazare. Odlueili su stoga, da dokinu oba ta logora, da demontiraju barake, a materijal i zatoeenike presele u prostor "Ciglare" kraj Jasenovca, te tamo osnuju novi logor.

Oko 15. novembra naredio je Luburi? da se pokolju svi zatoeenici, koji nisu bili u stanju da fizieki izdrze dalji rad i napore oko preseljenja, pa je tom zgodom poklano oko 600-700 zatoeenika.

Isti je dan dao Luburi? da se pokolje daljnjih 85 zatoeenika, jer su se usudili da mu uprave molbu, da se poboljsa zatoeenieka hrana.

Milos Ljubo je u isto vrijeme u logoru br. II. pobio sa ostalim nekim ustasama oko 50 Zidova, da utjera strah u kosti onima, koji "ne?e da rade brzo".

Nakon svih ovih pokolja preostalo je jos oko 700 zatoeenika, koji su morali po najve?em blatu i kisi prenositi grede, daske, alat i ostali materijal u sam Jasenovac. Kad je konaeno selidba bila zavrsena, ustanovilo se, da je ostalo na zivotu samo 250 zatoeenika, koji su bili prvi logorasi u logoru br. III.

Zemaljska je komisija utvrdila, da je kroz prvih 5 mjeseci stradalo u logorima br. I. i II., sto od bolesti ili iscrpljenosti, a sto od ustaskog kundaka ili noza oko 8.000 zatoeenika.

Ove su einjenice utvr?ene na osnovu iskaza svjedoka Filipei? Ivana iz Zagreba, Auferber Mije iz Osijeka, Brejer Ota iz Bjelovara, Abinum Jesue iz Sarajeva, Danon Jakoba iz Zagreba, Ili? Branka iz Zivinice i Slovenec Rudolfa iz Zagreba.

II.
Masovni pokolji na katolieki Bozi? 1941.

Prvih 250 zatoeenika smjestili su ustase u otvorene supe "Ciglane", odijelivsi zasebno Srbe, zasebno Zidove, a zasebno Hrvate, te stvorili tako nastambe 3a, 3b i 3d.

Odmah su iza toga poeeli dnevno stizavati redoviti transporti novih zatoeenika, pa kako nije bilo dosta prostora za smjestaj tolikog broja ljudi, morali su novi zatoeenici da spavaju po tavanima "Ciglane" i "Laneare" ili pod vedrim nebom.

Kvaternik Eugen i Luburi? Maks izradili su plan, da se u logoru br. III. izgrade postepeno razne industrijske i obrtne radionice i podignu barake za zatoeenike. Raeunali su tim, da ?e morati smjestiti oko 3.500 do 4.000 zatoeenika, koji bi predstavljali "stalnu radnu snagu".

Naredili su da se logor opase bodljikavom zicom i izgradi debeli zid u visini od 3 metra, kako bi sprijeeili bijeg zatoeenika i odijelili logor od eitavog svijeta.

U neposrednoj je blizini prolazila zeljeznieka pruga, a odmah iza nje glavna cesta, pa su putnici tako mogli vidjeti, sto se sve doga?a u logoru. To je trebalo onemogu?iti i sprijeeiti.

Ustase su osim toga evakuirale Jasenovac i obliznja sela, da tako potpuno izoliraju logor.

Presli su zatim na izgradnja novih industrijskih zgrada i baraka za nastambe, te u toku 1942. pretvorili logor br. III u malu industrijsku bazu, koja je bila vrlo vazna za opskrbljivanje vojske raznim materijalom.

Teski masovni zloeini u logoru poeeli su ve? u jesen 1941. Na katolieki badnjak, 24. XII. 1941., dotjerali su ustase u Jasenovac oko 500 srpskih seljaka iz okolice. Ljubo Milos, Matkovi? Ivica i Matijevi? Joco odlueili su da pobiju eitavu ovu grupu nevinih ljudi i da tako "proslave" badnjak.

Svjedok Milisa ?or?e opisuje taj zloein u svom iskazu, pa kaze:

"Vidio sam uoei Bozi?a 1941, kad je jedna grupa od 500 zatoeenika odlazila prema ledini. Tu su bili najprije prisiljeni, da iskopaju veliku jamu. Nakon toga ustase su ih jednog po jednog udarali maljevima po glavi, pobacali ih zatim u jamu, jamu zatrpali i posuli kreeom. Ovo se zbivalo na udaljenosti od nekoliko stotina metara od mene i ostalih zatoeenika, tako da nisam mogao razabrati pojedine krvnike. Znam da je ovo bila grupa Srba. U to je vrijeme bio zapovjednik Jasenovca Ljubo Milos."

Drugi dan na sam Bozi? prispjela je u Jasenovac grupa od 50 Srba. I nad ovom grupom izvrsili su Milos Ljubo i Matijevi? Joco pokolj, koji prikazuje svjedok Danon Jakob:

"Matijevi? Joco gurao je bajunetom pojedinog zatoeenika prema Ljubi Milosu. Zrtvi su ruke bile vezane zicom na le?ima. Svakog pojedinog Milos je doeekivao te mu ostrim zamahom velikog mesarskog noza prerezao grkljan."

III
Masovna ubijanja u zimu 1941./1942.
Ubijanje bolesnih i izgladnjelih bolesnika

Kroz eitavo vrijeme od prosinca 1941. do konca veljaee 1942. dovodili su ustase iz Srijema, Slavonije i Bosne velike transporte muskaraca i zena u Jasenovac, da ih tamo likvidiraju. Bili su to uglavnom Srbi, ali je bilo i Zidova i nesto Hrvata.

Zatoeenici Stajner (Steiner) Hinko i Berger Egon iskazuju suglasno, da su ustase otpremali te transporte, u kojima je bilo 100, a katkada i 3.000 zrtava, na veliku ledinu, koja se nalazi u blizini Velike Kosutarice, i tamo ih ubijali.

Zrtve su ubijali udarcima sjekirom ili maljem po glavi. 80 zatoeenika iz logora bilo je stalno kroz eitavu zimu zaduzeno radom, da kopaju jame i pokapaju mrtvace. Tim su pokoljima upravljali Milos Ljubo, Poli? Marinko, Pudi? Dragutin, Koji? Ante, Sudar Joca, Mariei? Jerko, Modri? Ante, Gasparovi? Dragan, Musi? Mujo i neki Eoviei?.

Gornji svjedoci tvrde, da je te zime pobijeno u Kosutarici oko 50.000 ljudi, sto se moglo ustanoviti, jer su grobari pripovijedali ostalim zatoeenicima, koliko su zrtava koji dan pokopali. Od tih 80 grobara ostao je na zivotu jedino svjedok Berger Egon.

Sve su te nevine zrtve pohapsene i dotjerane u Jasenovac na likvidaciju, a da njihovom hapsenju i ubijanju nije prethodio nikakav postupak, pa niti ustaskih niti policijskih niti sudskih vlasti.

Zima god. 1941.-42. bila je izvanredno ostra. Uslijed vrlo slabe ishrane i odje?e, losih i hladnih nastambi, obolio je veliki broj zatoeenika, ve?inom starijih ljudi. Oni za ustase nisu predstavljali radnu snagu, pa su odlueili da ih likvidiraju.

Svjedok Stajner Hinko navodi:

"U sijeenju 1942. bilo je u tzv. postednoj bolnici oko 300 bolesnih zatoeenika. Kako su zatoeenici morali tada spavati po raznim tavanima ili pod vedrim nebom, a zima je bila ostra, obolilo ih je vrlo mnogo od raznih bolesti, pa je bolnica bila prepuna bolesnika.

Ljubo Milos, Matkovi? Ivica i Matijevi? Joco istjerali su sve bolesnike jedne no?i iz postelja, nabacali ih na saonice i odvezli na ledine, gdje su ih dotukli maljevima i poklali nozevima."

Ovakovih je likvidacija bilo i kasnije, pa taj iskaz svjedoka Stajnera potvr?uju i svjedoci Setinc Marijan i Kamhi Sabedaj.

Kako su zatoeenici bili stalno gladni, trazili su u otsutnosti strazara otpatke hrane po logoru, naroeito oko kuhinje i smetlista.

Petorica zatoeenika pokusala su jednog dana u veljaei 1942. da iskopaju nekoliko sirovih krumpira, koji su bili zakopani u zemlji u spremistu.

Zatekli su ih ustaski strazari i dotjerali zapovjedniku Matkovi? Ivici, koji je odlueio odmah da ih kazni. Svjedoci Stajner Hinko i Danon Jakob opisuju ovako njihovo kaznjavanje:

"Matkovi? je nalozio da se svi zatoeenici imaju postrojiti po grupama i prisustvovati izvrsenju javne kazne nad ovom petoricom. Premda je bila najve?a zima, morala su sva petorica da se svuku do gola, ustase su im ruke svezali zicom na le?a te ih za ruke objesili. U takvom su polozaju visili eitav jedan sat, drs?u?i od zime, a tijelo im je poplavilo. Nakon jednog sata dao ih je Matkovi? odvezati, a zatim je svu petoricu ustrijelio metkom u zatiljak i odrzao zatoeenicima govor, u kojem im se zaprijetio jos tezom kaznom, ako se ponovi takav "zloein"."

IV.
Dolazak tzv. internacionalne komisije i ubijanja zatoeenika povodom priprema za njen dolazak

Poeetkom god. 1942. znao je ve? eitav kulturni svijet, kakve zloeine poeinjaju ustase u Jasenovcu. Trebalo je nesto poduzeti, da se prikrije istina.

U tu svrhu doveli su ustase u Jasenovac "internacionalnu komisiju", koja se sastojala od po jednog Nijemca, Talijana i Ma?ara, dok su joj ostali elanovi bili - ustase. Bila je to dakle u stvari internacionalna fasistieka komisija.

Luburi? je bio obavijesten, kad ?e sti?i ta komisija, pa je nalozio, da se sagradi na vrat na nos na izgled pristojna centralna kuhinja i dvije solidne barake za zatoeenieke nastambe. Sagra?eni su i boksovi, da mogu na njima spavati ljudi.

Hrana se zatoeenieka nesto popravila.

Svjedok Stajner Hinko iskazuje, da su zatoeenici morali brzo raditi; jedni su nosili cigle i gra?evni materijal, a drugi zidali. Svakih je deset koraka stajao po jedan ustasa, koji je mlatio zatoeenike da sto brze rade, pa je tako na tom radu umla?eno 72 zatoeenika.

Svjedoci Brejer, Danon, Riboli i Stajner opisuju, kako je svaki zatoeenik dobio krpu, na kojoj je bio napisan jedan visoki broj. Tu je krpu morao prisiti i nositi na rukavu. Ustase su nastojali da zavaraju elanove komisije, kojima su u kartoteci prikazali, koliko ima u logoru zatoeenika, pa su sa visokim brojevima htjeli posti?i kod komisije utisak, da je svaki registrirani zatoeenik doista ziv.

Zatoeenici su morali da na svako pitanje komisije odgovore: "Ja sam zatoeenik broj taj i taj".

Bilo je vise takvih komisija tokom godine 1942., pa kada je u mjesecu novembru ustaski elan jedne takve komisije Aleksandar Sajc (Seitz) zapitao jednog slovenskog katoliekog sve?enika, tko je, odgovorio mu je ovaj propisno: "Ja sam zatoeenik broj X".

Kad ga je zapitao, sta je, odgovorio je opet tako, a na pitanje, zasto je u logoru, euo je opet stereotipni odgovor:

"Ja sam zatoeenik broj X.".

Ustaskom je "ministru" bilo preglupo da euje ovakav odgovor, pa je insistirao, da mu ovaj odgovori ljudskim glasom i govorom.

Sve?enik je konaeno popustio, te je izjavio, da je Slovenac, da je zupnik u jednoj hrvatskoj zupi sa slovenske granice i da ne zna, zasto je u logoru.

Luburi? nije mogao ostaviti ovakav tezak "prekrsaj logorske discipline" nekaznjenim. Sutradan bio je stari sve?enik pozvan u kancelariju, gdje mu je saop?eno, da je otpusten ku?i, pa mu je eak dana i neka otpusnica. On se veselio, pakovao svoje prnje i oprastao s ostalim zatoeenicima. Straza ga je otpratila prema "kolodvoru". Za kratko vrijeme vratile su se njegove stvari, da ostalim zatoeenicima, njegovim drugovima, nijemo posvjedoee njegovu smrt.

V.
Dva nova teska ustaska masovna zloeina

Zatoeenik Zouhar Stjepan prikazuje ovakva dva zloeina, koja su ustase poeinili poeetkom sijeenja 1942.:

Dne 6. sijeenja 1942. nalozili su Matkovi? Ivica, Milos Ljubo i Jusi? Mujo, da se svi zatoeenici sakupe u "javni nastup", gdje ?e im se proglasiti neka vazna saop?enja. Kad su se zatoeenici sakupili, odrzali su ovi zloeinci govore, u kojima su vikali, kleli i grdili zatoeenike, da su saboteri i lijeneine, pa da treba primijeniti ustaske metode, da im se dozove pamet u glavu.

Pravi razlog ili taenije reeeno povod mahnitanju ovih zloeinaca i posljedicama, koje su malo eas iza toga nastupile, nije bio poznat, ali se zakljueivalo, da Matkovi?, Milos i Jusi? nisu bili zadovoljni rezultatima rada zatoeenika.

Izabrali su zatim 50 zatoeenika, odveli ih do jedne barake, te ih ovdje asovima dotukli. Pri tom im je pomagalo desetak ustasa.

Dne 1. veljaee 1942. imali su se svi zatoeenici opet postrojiti na jednoj livadi, otvorila su se zatim vrata od logora, ujasio je na konju poruenik Jusi? Mujo, a za njim je usla grupa Srba iz Mlake kod Gline, oko 500 na broju. Svaki je bio zicom vezan na le?ima, dok su dva po dva bila lancima okovana. Pratila ih je ve?a grupa ustasa. Jusi? je naime ove nevine srpske seljake iz Mlake pohvatao i doveo u Jasenovac, da ih pred ostalim zatoeenicima sve pokolje.

Kad je Jusi? dosao do livade, gdje su stajali zatoeenici. okrenuo se ustasama i povikao: "Eto vam Crvene Armije, dotucite ih sve od reda!"

Nastao je strahovit prizor, strava i jeza je prolazila ljudima, koji su morali da gledaju, kako se eeta ustasa zaletila na ove zrtve s velikim nozevima u rukama. Nastalo je klanje, rezanje grkljana i vratova, dok se nije cijela cesta pretvorila u hrpu ljeseva, iz kojih su curile mlake krvi.

Zatoeenicima je zatim bilo nalozeno, da iskopaju jame i zatrpaju ljeseve."

VI.
Spaljivanje zatoeenika

Dosadasnje su metode usmr?ivanja bile ustasama spore i komplicirane, naroeito se gubilo mnogo vremena kod kopanja jama i pokapanja mrtvaca. Osim toga nije se zatirao trag zloeinima.

Po uzoru svojih nacistiekih gospodara odlueili su i ustase da u jasenovaekom logoru osnuju i sagrade krematorije, u kojima ?e spaljivati zrtve.

Posao oko izgradnje krematorija bio je povjeren ing. Piciliju (Piccilli), nadzorniku radne sluzbe u logoru. Odlueeno je, da se izgrade dva krematorija, dvije pe?i, jedna kod "Ciglane" a druga u "Gradini".

Picili je prikupio materijal i zidare te je u kratko vrijeme bila gotova pe? u blizini "Ciglare", koju su zatoeenici prozvali "Picilijeva pe?".

Kad je izgradnja pe?i bila dovrsena, dao je Picili pogubiti sve zidare, koji su bili zaposleni na gradnji, da se ne bi saznala njegova tajna.

Svjedoci Duzemli? Milan, Brejer Oto i Berger Egon prikazuju ovako spaljivanje u toj pe?i:

Ta je pe? gutala svoje zrtve od konca mjeseca veljaee 1942. pa do svibnja iste godine, dakle skoro tri mjeseca, kad su je ustase dali srusiti iz nepoznatih razloga, tako da od nje nije ostalo ni traga.

Ustase su u toj pe?i najprije spaljivali zene i djecu, koju su dovodili iz logora u Staroj Gradiski i drugih logora. Tako su kroz tri mjeseca stizali u Jasenovac kamioni krcati zrtava, te se zaustavljali u blizini "Spremista za cigle". Tu su ustase iskrcavali zrtve, a onda od vremena do vremena odveli po jednu do neke prostorije u blizini krematorija, gdje su je svukli do gola, udarcem po glavi omamili i bacili u pe?.

Odijelo, obu?u i ostale stvari su na koncu slagali, sortirali i otpremili u skladiste.

Zatoeenik Berger Egon opisuje potanje samu egzekuciju:

"Ja sam kroz neko vrijeme prisluskivao iz jedne radionice, koja je bila u blizini krematorija, sta se tamo doga?a. Euo sam najprije zapomaganje, plae i vrisak, potom mukli glas kao da su se srusila teska zeljezna vrata. Iza toga je nastala tisina, plamen se pojavio iz kape pe?i, no za kratko vrijeme euo se jauk i vrisak nove zrtve.

Ustase su spaljivali u ovoj pe?i i zatoeenike iz samog logora ve?inom stare, nemo?ne i bolesne muskarce. Njihov broj nije bio velik, dok se prema iskazima svjedoka broj zena i djece, koji su dovedeni iz logora u Staroj Gradiski, kre?e oko 5.000, a broj zena i djece, koji su dovedeni iz drugih logora i krajeva penje se na 10.000.

Ustase su koncem svibnja porusili ovu pe? kod "Ciglare", dok za onu, koja je bila podignuta u "Gradini", nema podataka da li je proradila.

Svi svjedoci, koje je preslusala ova Komisija, pretpostavljaju, da su ustase zrtve omamili udarcima po glavi, te ih bacali u vatru u nesvjesnom stanju. Samo svjedok Balija Branko, tvrdi, da je euo od ustasa, da su bacali zive ljude u pe?.

Spaljivanjem su rukovodili pored Picilija i Luburi? Maks, Milos Ljubo, Matkovi? Ivica, Zrinusi? Ante i Mandi? Ante.

Zemaljska komisija je utvrdila ova zloeinstva ustasa preslusanjem vise svjedoka, a naroeito su iscrpne podatke dali o tome Kovaeevi? Vojislav, Hebner Marijan, Hersek Josip, Berger Oto, Danon Jakob, Slovenec Rudolf, Balija Branko i Brejer Oto.

VII
Masovne likvidacije u godini 1942.

Od marta 1942. pa do konca iste godine bio je logor III. stalno prepun muskaraca, zena i djece, koje su ustase dovodili onamo u velikim grupama radi likvidacije.

Ustase su. u prvom redu pokupili po cijeloj tzv. NDH sve Cigane i Ciganke, na broju oko 40.000 te ih dopremili u Jasenovac.

Sve su te Cigane smjestili na ledinama, koje se nalaze izme?u "stare zice" (vidi nacrt) i velikog zida u sjeveroistoenom podrueju logora. Prostor su ogradili posebnom zicom, i postavili jake straze, te ga prozvali "logorom III-C", jer su tu u prvo vrijeme boravili samo Cigani, koji su ovdje razapeli svoje satore, ili su lezali pod vedrim nebom, goli, gladni i bosi, po suncu i kisi. Hrana im je bila jos gora od hrane ostalih zatoeenika, a ustase su ih s naroeitim uzitkom tukli i bieevali te silili, da se me?usobno mlate i ubijaju.

No?u su ih vodili po partijama u "Gradinu", primoravali ih da sami sebi kopaju grobove, te ih zatim maljem ili eeki?em dotukli i bacali u rake. Tako su ustase likvidirali kroz nekoliko mjeseci sve Cigane i Ciganke, mlado i staro. Spasilo se vrlo malo Cigana, koji su se odlikovali marljivos?u grade?i nasip i zid oko logora. Ustase su ih postedili, te ih prevezli u sela Gradinu i Ustice, gdje su im dodijelili zada?u da budu grobari i krvnici.

Ova se grupa Cigana odrzala dugo na tom mjestu. Stanovala je u seoskim ku?ama, imala dobru hranu, opijala se do besvijesti, i znaeajno je, da nijedan od njih nije pokusao da pobjegne. Njihova je duznost bila da kopaju grobove u Gradini za one zrtve, koje ?e od sada stizati u Jasenovac radi likvidacije, da zrtve ubijaju udarcima maljem. ili eeki?em po glavi i da ih pokapaju. Premda su oni tu svoju duznost ropski ispunjavali, ipak su morali na koncu i oni da iskuse, koliko vrijedi ustaska rijee: ustase su ih poeetkom 1945. sve pobili, da ne bi ostalo zivih svjedoka njihovih zloeina.

Kad su nestali Cigani iz logora III-C, dopremali su ustase onamo velike transporte Srba, Zidova i Hrvata radi likvidacije.

Zatoeenici su eesto vidjeli kako se prema Savi kre?u iz logora III-C velike grupe ljudi i zena, u kojima je moglo biti 500-800 osoba, pa spominju naroeito one grupe, koje su posle u smrt na Gradinu 17. VIII 1942., 29. VIII. 1942. i 18. X. 1942.

Zemaljska komisija utvrdila je ova ustaska zloeinstva na temelju iskaza, koje su dali svjedoci zatoeenici Peska Duro, Hersak Josip, Slovenec Rudolf, Fabijanec Josip, Pejnovi? ?uro, Tot Ljudevit, svi iz Zagreba, Ili? Branko iz Zivinice, Setinc Marijan iz Dolenjske Jasenice i Brejer Oto iz Bjelovara.

VIII.
Masovne likvidacije izvan logora

U prijasnjem smo poglavlju govorili o likvidaciji onih zrtava, koje su ustase uveli u jasenovaeki logor.

Me?utim su tokom cijele godine 1942. dolazili zeljeznicom. kamionima ili pjeske veliki transporti ljudi, zena i djece, koje ustase nisu uop?e uveli u jasenovaeki logor, ve? su ih odmah prebacili preko Save u blizini Jasenovca te ih likvidirali u Gradini i Usticama ili negdje drugdje. Svjedoci Hersak Josip. Slovenec Rudolf, Bednjanec Slavko, Danon Jakov - svi iz Zagreba, Matas Pavao iz Trstenika, Brejer Oto iz Bjelovara i Tot Ljudevit iz Garesnice svjedoee o slijede?im masovnim zloeinima u toku 1942. godine:

a) neustanovljenog dana pobili su ustase na Gradini ve?u grupu seljaka, koja je stigla iz Slavonije, od oko 8.000 ljudi,

b) kratko vrijeme nakon toga pobili su grupu od oko 7.000 ljudi, koje su pohvatali u kraju oko Kozare,

c) pobili iza toga veliku grupu, koja je stigla na jasenovaeku zeljeznieku stanicu u 56 vagona, krcatih zivim skeletima,

d) pobili na Gradini veliku grupu Zidovki i djece, koji su stigli iz zenskog logora u ?akovu.

Svjedoci iskazuju, da je Ciganima na Gradini dosadilo sto moraju dan i no? da kopaju grobove, pa su se masili toljaga i tjerali zrtve, da same sebi kopaju duge i duboke grobove. Cigani su se natjecali s ustasama, tko ?e brze i bolje rezati zrtvama grkljane, ili ih mlatiti maljem i eeki?em po glavi.

Kad su jame bile zatrpane, opijali su se ustase i Cigani do besvijesti.

IX.
Mrcvarenje i ubijanje dviju grupa u sijeenja i ozujku 1942.

Svjedok Blumsajn (Blumschein) Zlatko dao je slijede?i iskaz:

"Oko 20, sijeenja 1942. dotjerali su ustase oko 200 srpskih seljaka iz raznih slavonskih mjesta, te su ih u samom logoru tukli tupim predmetima eitav jedan sat. Seljaci su jaukali, od muke se svijali, a mnogi je izdahnuo. Ustase su zatim dovezli nekoliko kola, pobacali u njih zive i mrtve, te izvezli izvan logora na prostor t. zv. "groblja izvan. logora",

Ovdje su izbacili zive i mrtve iz kola, gazili po njima eizmama, pa kad su ih sve dotukli, poskidali im odijelo i obu?u, a ljesine pobacali u jednu veliku zajednieku raku.

Znam da je tim pokoljem rukovodio sam Milos Ljubo, a pomagali su mu Matijevi? Joso i Sablji? Ilija."

Svjedok Finci Jakob prikazuje masovni zloein, koji se dogodio u mjesecu ozujku 1942.:

"U prvoj polovici mjeseca ozujka 1942. izvrsili su neki ustase, eiji se identitet nije mogao ustanoviti, pokolj nad 3.000 zatoeenika jasenovaekog logora. Isto se tako nije moglo ustanoviti, da li je taj pokolj proveden radi redukcije stanja u logoru, ili u teroristieke svrhe.

Klanje je trajalo kroz deset dana. Zrtvama su razmrskali glavu tupim predmetom, mlatili ih kolcima i zeljeznim sipkama u tolikoj mjeri, da su tjelesa bila crna i posve iznakazena. Zabijali su eavle u tijelo, rezali uda i t. d. Kroz deset je dana pedesetak grobara moralo da pokapa ljesine na t. zv. "groblju izvan logora", gdje su se doga?ala zvjerstva."

X.
Masovni pokolj Zidova

Poeetkom zime 1942. imalo je sti?i u Jasenovac vise novih transporata. Kako je me?utim ondje ve? bilo mnogo zatoeenika, odlueili su ustase da njihov broj reduciraju i u prvom redu likvidiraju Zidove.

Kroz tri dana ustaski nadzornici kupili su no?u po barakama stare, bolesne i nemo?ne Zidove, te tako 17., 18. i 19. studenoga 1942. pokupili oko 800 Zidova, koji su bili na radu u Jasenovcu. Najprije su ih zatvorili u posebnu sabirnu prostoriju, a onda ih jedne no?i prevezli eamcima preko Save u Gradinu, gdje su morali sami da kopaju svoje grobove, a zatim su ih Cigani poklali i zakopali.

Zemaljska komisija utvrdila je ovo zloeinstvo ustasa na temelju iskaza svjedoka Brejer Ota iz Bjelovara.

XI.
"Trogodisnjaci" su slani u Jasenovac, da tamo odmah budu podvrgnuti mukama i ubijanju

U uvodu smo rekli, da su ustase mogli svaku nepo?udnu osobu otpremiti u logor i da je vrijeme zatoeenistva variralo od tri mjeseca do tri godine.

Zatoeenici su primjetili, da su ustaski zapovjednici prigodom preuzimanja novih zatoeenika postupali neobieno strogo s nekim zatoeenicima, te ih odmah izdvojili od ostalih.

Ispoeetka zatoeenici nisu znali, po kojem. kriteriju ustase izdvajaju stanovita lica i izdvojene ne uvode u logor. Konaeno se saznalo, da se izdvajaju "trogodisnjaci", t. j. ona lica koja su po ustaskoj policiji bila presu?ena na kaznu zatoeenja u trajanju od 3 godine.

Tako je u mjesecu lipnju 1942. stigao u Jasenovac veliki transport, u kojem su se nalazili sami "trogodisnjaci", njih 300 na broju.

Svjedoci Habijanec Josip i Danon Jakob iskazali su, da su vidjeli, kako je ove zatoeenike preuzeo zapovjednik Mariei? Jerko te ih dao odmah odvesti na Gradinu, gdje su ih Cigani pobili. Od tada su zatoeenici znali, da ?e ustase sve "trogodisnjake" pobiti odmah po dolasku u logor, pa se tako doista i doga?alo, kako nam potvr?uju gornji svjedoci.

XII.
Likvidacija logora III-C

Iz prilozenoga se nacrta. vidi, da je izme?u t. zv. stare zice logora i velikog zida u sjeveroistoenom kutu bila velika ledina, gdje su ustase u prolje?e 1942. podigli obieni logor pod vedrim nebom, ogradili ga bodljikavom zicom i ovdje smjestili oko 40.000 Cigana.

Oni su te Cigane pobili u roku od nekoliko tjedana, pa kako se broj Cigana postepeno smanjivao, dovodili su onamo i druge zatoeenike, tako da je logor III-C postao sabiralistem bezbrojnih muskaraca, zena i djece, koji su u toku 1942. ovdje eekali, kada ?e do?i na red da krenu u smrt.

Koncem studenoga 1942. ostalo je u logoru III-C oko 160 zatoeenika, ve?inom intelektualaca.

Zapovjednik toga logora Matkovi? Ivica odlueio je, da ih pobije na taj naein, da im uskrati svaku hranu i pi?e i da tako vidi, kako dugo moze eovjek da zivi. bez hrane i vode. Dao je stoga pojaeati zicu oko logora i pojaeati strazu, te joj nalozio, da ustrijeli svakoga tko bude pokusao da pobjegne iz logora, ili s druge strane da ubije svakog zatoeenika, koji bi se usudio da dobaci hranu u logor.

Postavio je pred logorom veliku ploeu s natpisom "pjegavac", da zastrasi ostale zatoeenike, a i same ustase, da se ne priblizuju previse bodljikavoj zici.

Slabi i nemo?ni zatoeenici su podlegli ve? za nekoliko dana, ali ih je bilo eetrdesetak, koji su zivotarili i nakon vise tjedana. Oni su od oeaja izgrizli svu travu, koja je bila u logoru, pa izbezumljeni od gladi poeeli su da jedu i ljudsko meso.

Svjedok Kuhada Nikola iskazao je o tom doga?aju slijede?e:

"Koncem 1942. radio sam na dezinfekciji boksova u jednoj baraki, udaljenoj oko 4 metra od logora III-C. Nalazio sam se na tavanu te zgrade i od znatizelje sam podigao par crepova na krovu i promatrao sta rade drugovi, zatvoreni u logoru III-C, kuda nitko vise nije smio u?i, gdje je postavljena ploea s natpisom: "pjegavac".

Vidio sam kako su pojedini zatoeenici trgali sa ljesina mrtvih drugova meso i odmah ga jeli, jer ve? 17 dana nisu dobivali nikakve hrane.

Neki su svjedoci promatrali logor iz daljine no?u, pa Brejer i Riboli iskazuju, da su vidjeli, kako zatoeenici u logoru III-C peku meso pokojnih drugova i kako ga jedu. To se moglo jasno raspoznati, jer je plamen rasvjetljavao cijeli logor.

Kad je jedan zatoeenik prijavio Matkovi? Ivici, sta je vidio u logoru III-C, stao se ovaj smijati kao lud, te mu odgovorio:

"Ti bi kao inteligentan eovjek morao znati, da je crkotina otrov, od koga se brzo umire. Neka samo peku i jedu, prije ?e svi pocrkati. I tako mi to ve? predugo traje."

Me?utim ti zatoeenici nisu umirali, ve? su pokusali. da, se jedne burne no?i provuku izme?u zica i bace u Savu. Ustaski su ih strazari opazili i podnijeli prijavu Matkovi?u, koji je odredio, da se posljednjih 35 zatoeenika logora III-C no?u utovare u kola i prevezu preko Save u Gradinu u jednu seljaeku ku?u.

Ustase su u tu ku?u zatvorili nekoliko zatoeenika, koji su bili zatvoreni u "Zvonari", gdje su ih ve? dulje vremena mueili gla?u.

Doveli su u tu ku?u i ovih 35 zatoeenika iz logora III-C, te ih sve svukli do gola i utjerali u tu seljaeku ku?u, zabarikadirali sve prozore i vrata, pa su tako svi ovi nesretnici nakon nekoliko dana preminuli od gladi i zime.

Ono mjesto, gdje je neko? stajao logor III-C dali su ustase preorati, da izbrisu svaki trag, da je ovdje neko? postojao logor, u kome je nekoliko stotina tisu?a muskaraca, zena i djece eekalo danima i tjednima, na suncu i snijegu, gladno, golo i boso eas, kad ?e krenuti u smrt u kojoj su vidjeli svoj spas, da se izbave od strahote i oeaja, u kojem su se nalazili.

Ova je Zemaljska komisija utvrdila ova zloeinstva ustasa na temelju iskaza svjedoka Sri?a Dragana, Danon Jakoba, Riboli Josipa, Brejer Ota i Kuhada Nikole, koji oznaeuju Matkovi? Ivicu, Sliskovi? Ivana, Mariei? Jerka i Poli? Marinka kao ustase, koji su se istakli najve?om okrutnos?u pri izvrsivanju ovog zloeina.

XIII.
Ponovno mrcvarenje Zidova

Zatoeenik Rihter (Richter) Rudolf iz Zagreba iskazuje ovo

"Jedne no?i koncem prosinca 1942. prodrli su ustase u sve barake, dizali Zidove sa njihovih lezista, te ih po cieoj zimi istjerali iz baraka. Tu su ih mlatili toljagama, gazili eizmama, lomili im ruke, noge i rebra. Vise je Zidova preminulo od rana, a mnogi je kasnije podlegao ozljedama koje je zadobio te no?i.

Kasnije se saznalo, da je povod tome bio taj, sto su strazari nasli u logoru ljesinu jednog ustase, pa kako su u to vrijeme pobjegla iz logora dva zidovska zatoeenika, posumnjali su ustase na Zidove da su im zaklali onog ustasu."

XIV
Pokolj djece

Kroz eitavu godinu 1942. vrvio je logor III-C od djece koja su dovedena u Jasenovac zajedno sa svojim roditeljima.

Prigodom likvidacije zalutalo je mnogo dijete i izgubilo svoje roditelje, pa bi zatoeenici prigrlili tu djecu. Mnogi je tako logoras sakrio kod sebe u baraki siroee bez oca i majke, hrane?i ga s onim, sto je si otkidao od usta. Oni zatoeenici, koji su primali posiljke s hranom od ku?e, dijelili su toj djeci sve sto su dobili.

Koncem ljeta 1942. opazio je Luburi? da se mnogo djece nalazi na tavanima radionica i po zatoeeniekim barakama, te je nalozio ustasama, da pregledaju cijeli logor i pokupe ovu djecu.

Tako se otkrilo da se u logoru nalazi preko 400 djece muske i zenske u dobi od 4-14 godina. Luburi? se posavjetovao sa svojim "oficirima" te je - na veliko eudo svih zatoeenika - dao svu tu djecu registrirati i smjestiti u posebne prostorije. Nasao je me?u zatoeenicima nekoliko ueitelja i ueiteljica, pa ih je zaduzio, da uee djecu eitanju, pisanju i pjevanju.

Tako je taj mali "djeeji dom" postao jedina radost svih zatoeenika. Njihovo veselje nije dugo trajalo. Matkovi? Ivica, Kapetanovi? i Sliskovi? Ivan nisu bili zadovoljni rezultatima u odgoju djece; einilo im se, da odgoj ne napreduje dovoljno u ustaskom duhu, a osim toga ustanovili su, da su ta djeci ve?inom srpska ili zidovska.

Kad je Luburi? stigao u Jasenovac, prijavili su mu stvar, pa je odredio, da se sva ta djeca, koja su i onako bila na teret opskrbnog budzeta, pobiju.

Ustase su tu djecu odveli u grupama od 60-80 u Gradinu, gdje su ih Cigani zaklali i zakopali.

Ova je Zemaljska komisija utvrdila ovo zloeinstvo na nevinoj djeci na temelju iskaza, koje je dalo vise zatoeenika. naroeito Stazi? Josip iz Zagreba i Jovanovi? Svetozar iz Osijeka.

XV.
Promjene u upravi logora u ozujku 1943.

Godine 1941. i 1942. protekle su u znaku najkrvoloenijih ustaskih zloeina. Nekoliko je stotina tisu?a zatoeenika naslo samo u Jasenovcu svoju smrt.

Zbili su se me?utim u svijetu vazni doga?aji, koji su imali odluenog utjecaja i na svirepi i krvoloeni ustaski rezim u Jasenovcu: poraz kod Staljingrada.

To je bilo razlogom, da se krvoloeni rezim. ublazio i prestalo se sa masovnim klanjem nevinih ljudi.

Eugen Kvaternik je tokom 1943. skinut sa duznosti vrhovnog nadzornika svih logora u t. zv. NDH. Smijenjen je i Matkovi? Ivica sa duznosti upravitelja logora br. III.

Na njegovo je mjesto postavljen ustasa Brkljaei? Ivica, inaee katolieki sve?enik. Matkovi? je znao 19. III. 1943. da odlazi, no kako je Brkljaei? imao da do?e u Jasenovac tek 25.I II. 1943., to je upotrebio ono 4 dana da "proslavi" svoj odlazak. Opijao se sa svojim "oficirima", doeasnicima i ustasama, pa su te bande upadale no?u u zatoeenieke barake, mlate?i zatoeenike letvama, kundacima, sakama i eizmama i gone?i ih kao stoku. Kroz te je 4 no?i premla?eno vrlo mnogo zatoeenika, tako da su im tjelesa pocrnila od udaraca, a jedan je zatoeenik i podlegao ranama. Svjedok Danon Jakov iz Zagreba istiee, da su kod tih ustaskih orgija naroeito mahnitali Stojei? Jozo, Brzica Petar i Hirsberger (Hirschberger) Nikola.

XVI.
Zloeini ustasa u ljetu 1943. godine

Premda se u god. 1943. nisu vise vrsili u Jasenovcu masovni pokolji, nije ipak ta godina prosla bez krvi.

Svjedoci Bednjanec Slavko iz Zagreba, Kamhi Sabetaj iz Sarajeva, Skrgati? Dragutin iz Zagreba, Danon Jakob iz Zagreba i Gregurovi? Vera iz Zagreba iskazali su slijede?e:

U ljeti 1943. uspjelo je nekolicini zatoeenika da pobjegnu dok su bili na "vanjskom radu". Zapovjednik "ustaskog sata" Pavlovi? Marko odredio je po nalogu Brkljaei? Ivice, da zatoeenici moraju od sada nositi kroz mjesec dana lance na nogama, kad budu isli na "vanjski rad". Ostalim je zatoeenicima zabranio da primaju u to vrijeme pakete i pisma, a smanjio im je i dnevni obrok hrane. Cio taj mjesec dana dijelili su ustaski easnici izme?u sebe posiljke hrane.

Ustaski su strazari na svoju ruku poeeli opet da zlostavljaju zatoeenike, dok su se nalazili na radu izvan logora. Vrlo eesto se na veeer vratilo u logor manje zatoeenika, nego je ujutro otislo na rad, pa su se ustaski strazari izgovarali, da su pucali na one zatoeenike, koji su pokusali da pobjegnu, te ih ubili. Tako je samo u mjesecu kolovozu 1943. pobijeno na taj naein 50 zatoeenika.

Svjedok Rihter (Richter) Rudolf iz Zagreba iskazuje, da je pred jesen 1943. dotjerano u Jasenovac 15 Srba partizana, koje su ustase zarobili u Bosni. Svi su oni izgledali kao zivi kosturi, a tijelo im je bilo puno tragova mueenja. Kad su usli u logor, navalilo je na njih deset ustasa prve satnije, te ih stalo mlatiti kolcima. To udaranje trajalo je oko pola sata. Trojicu su odmah dotukli, dok su ostali umrli kratko vrijeme iza toga. Za ovo su djelo odgovorni zapovjednik te satnije Sankovi? Ante-Matesa, doeasnici Alilovi? Frane i Brkljaei? Jurica te jos neki nepoznati ustase.

XVII.
"Sumske grupe"

Krajem god. 1943. formirala je logorska uprava tzv. sumske grupe. U svaku je grupu uvrsteno oko 30-80 zatoeenika, koji su dobili alat, da idu sje?i sumu i izra?ivati drva za ogrjev. Kad su se ti zatoeenici drvosjeee vra?ali na veeer u logor, opazili su njihovi drugovi, da ih je nekoliko nestalo na radu. Svjedok Brejer Oto iz Bjelovara iskazuje:

"Od rujna 1943. do januara 1944. obrazovane su dnevno sumske grupe, koje su imale po?i u Gradinu da sjeku drva. Znam, da je kroz tri tjedna odlazilo po 80 ljudi na rad, no svaki dan ih se po 10 manje vra?alo."

Svjedok Zivkovi? Jovan iz Baekog Gradista navodi:

"29. decembra 1943. pozvani su po spisku 84 ili 85 zatoeenika. Morali su da uzmu pile i testere i reeeno im je, da idu na sumski rad. Nama je bilo sumnjivo, jer me?u njima je bilo vrlo malo stalnih radnika iz sumske grupe. Ukrcani su u brod, no jos prije ukrcavanja oduzete su im pile i sjekire. U podne je zaustavljena hrana, koja se imala da odnese sumskoj grupi. Svi smo odmah znali, da su pobijeni. Poslije je vra?ena u logor njihova odje?a, a oni se nisu vise vratili, i mi smo bili na eistu da su pobijeni.

U logoru se govorilo, da ih je pobila 1. satnija 1. ustaskog obrambenog zdruga, kojom je zapovijedao Ante Vrban.

Dvije nedjelje iza toga pobijeno je u sumi zvanoj Gradina preko Save oko 120 zatoeenika iz tri ili eetiri grupe. I oni su bili upu?ivani na sumski rad u Gradinu, ali se nisu vratili. U to je dosao za nadstojnika radnog otsjeka domobranski natporuenik ing. Nibler. K njemu je dosao zatoeenik logornik Vlah Romeo i kazao, da je to tre?a ili eetvrta partija, koja se iz sume ne vra?a i da je do sada potpisao da su ti ljudi pokusali bjegstvo i bili pobijeni, ali da to vise u budu?e ne?e potpisivati."

I drugi svjedoci kao: Grin Valter (Grun Walter), Brejer Oto, Danon Jakob i Novak Perjanec Mate iskazuju, da su ustase pobili te jeseni i zime mnogo zatoeenika na sumskom radu, pa su opazili, kako su ustaski strazari donijeli no?u u logor raznu odje?u, obu?u i alat. Svi ovi svjedoci terete za ova zloeinstva Luburi? Maksa, Pavlovi? Marka, Brkljaei? Ivicu, Milos Ljubu ing. Picili Hinka kao naredbodavce, i slijede?e ustase: Zrinusi? Antu, Mihaljevi? Marka, Primorac Silvestra, Braei? Nikolu, Frkovi? Milu, ?ulki? Alagu, Eop Luku i Hirsberger (Hirschberger) Nikolu kao izvrsioce zloeinstva. Nije ustanovljen broj zatoeenika, koji je u to vrijeme ubijen u sumi.

XVIII.
Ustaske represalije u lipnju 1944. godine

U lipnju 1944. pobjegao je iz logora Volner (Wollner) Ivan, student iz Zagreba. Ustase su ga ulovili kod Dubice i tako premlatili, da je izdahnuo, a njegovo mrtvo tijelo dopremili u logor. Svi su zatoeenici morali da do?u na javni nastup, pa je ustaski natporuenik Saki? Dinko pozvao zatoeenike, da odadu osobe, s kojima se Volner druzio i koji su mu pomogli kod bjegstva. Kad se nijedan zatoeenik nije javio, nalozio je Saki?, da mu se donese "Imenik" u kojem, su bili popisani svi Zidovi, koji se nalaze u Jasenovcu. Iz toga je imenika prozvao 100 Jevreja, pa kad su ovi stupili pred njega, odabrao je od oka 25 Jevreja te ih osudio na zatvor u "Zvonari", sto znaei da ima tamo da umru od gladi. Prigodom proglasenja presude nasmijala su se dva Zidova, sto je opazio jedan ustasa i prijavio Saki?u. Ovaj je pozvao ta dva Jevreja k sebi, nalozio im da kleknu te ih ustrijelio hitcem u zatiljak. Me?u onih 25 Jevreja, koji su strpani u "Zvonaru", bilo je vise uglednih Sarajlija: profesora, advokata, inzinjera itd.

Zemaljska je komisija utvrdila ovaj zloein preslusanjem svjedoka Ili? Branka, Kamhi Sabetaja, Dakon Jakoba, Aleksi? Arse i Zivkovi? Jovana.

XIX.
Likvidacija ve?e grupe Srba u Jablancu

Svjedok Brejer Oto posvjedoeio je, da je koncem kolovoza dopremljena u jasenovaeki logor velika grupa Srba iz okolice Oku?ana, oko 700-800 lica.

Svjedok je vidio, kada su ustase natovarili ove Srbe na velike eamce te ih otpremili niz Savu do sume, koja se nalazi izme?u Mlake i Jablanca. Kako je logorska Ekonomija u Jablancu imala svoje zemljiste, na koje je slala logorase na poljske radove, drzao je svjedok, da i ovi Srbi idu tamo na rad. Me?utim je kasnije saznao od drugih zatoeenika, da su ustase sve te Srbe pobili na obali Save. Svjedok se sje?a, da su se ustaski strazari, koji su pratili zatoeenike, vratili no?u u logor, ali bez zatoeenika.

XX
Djelovanje pokretnog prijekog suda u Jasenovcu u rujnu 1944. godine

U mjesecu rujnu 1944. godine saznala je uprava logora preko svojih dousnika, da u logoru postoje izvjesne grupe zatoeenika, koje podrzavaju veze sa licima izvan logora. Po tvr?enju dousnika te su grupe bile povezane s partizanima i stvarale plan za pobunu i bijeg iz logora.

Uprava je logora odlueila da formira pokretni prijeki "sud", koji ?e provesti istragu i su?enje u ovom slueaju.

Luburi? je povjerio istragu ustaskom sucu dr. Prpi?u Mihovilu. Prpi? je bio neobieno okrutan i sa svojim agentima Sudar Milom, Primorac Silvestrom, Paviei? Petrom, Neovei? Lajeom, Kvesi? Stipom i Pehar Nikolom vodio "istragu" upotrebljavaju?i sva sredstva torture: mlatili su zrtve batinama, gnjeeili im prste, zabadali igle ispod nokata, przili golo tijelo sa "letlampom" (lampom za lotanje, kojom se sluze limari), zasljepljivali vid tzv. "svjetlom" itd. Istraga je trajala nekoliko tjedana, pa su Prpi? i njegovi drugovi mnogo zatoeenika unakazili.

Eemu je sluzio ovaj "sud", pokraj utvr?enih einjenica, da su ustaski zloeinci nekoliko stotina hiljada ljudi bez ikakva osnovana razloga, bez ikakva postupka i bez ikakvog ma i ustaskog su?enja na najgroznije naeine pobili, - nije jasno.

Uostalom, kakav je bio taj "sud", kako je "sudio", vidi se najbolje iz iskaza samoga fratra-ustase Majstorovi?a-Filipovi?a, koji je bio i elan toga "suda" i koji je po ovoj Komisiji saslusan dne 29. VI. 1945. u zapisniku br. 2006. Filipovi? je me?u ostalim iskazao:

"U 1944. g. u mjesecu rujnu bio sam elan prekog pokretnog suda u Jasenovcu, a elanovi su bili Mataja Josip, ustaski satnik, Milkovi? Martin, ustaski natporuenik Lieanin, i Dinko Saki?, ustaski natporuenik iz Bos. Broda. Mi nismo sudili nego samo potpisivali osude. Osude je izra?ivao i nama davao na potpis dr. Prpi? Mihovil, sef pravosudnog odjela za podrueje Jasenovac. Tako sam potpisao smrtne osude civilima iz Dubice, mislim 17-orici, a koji su bili optuzeni radi veze s partizanima. Ovih 17 objeseno je u Dubici. Napokon potpisao sam kao elan prekog suda 8 smrtnih osuda u Novskoj zeljezniearima, te su i ovi objeseni. Sva ova vjesanja izvrsena su u jedan dan, i sve je osude izradio dr. Prpi? Mihovil, a sama izvrsenja ueinjena su na raznim mjestima kako sam naveo."

Niti se je dakle vodila rasprava, niti je "sud" donosio presude, nego je jednostavno uprava logora slala svoju odluku na potpis elanovima ovoga "suda". Sa nesto manje ili vise razlike u proceduri takvi su me?utim bili i svi ostali ustaski pokretni prijeki sudovi, koji su po raznim krajevima nase drzave, a na teritoriju tzv. NDH vrsili teror ubijaju?i na hiljade nevinih zrtava.

Cjelokupan rezultat ovog "su?enja" u rujnu mjesecu 1944. u Jasenovcu nije Filipovi?-Majstorovi? u cjelosti iznio u svome cit. iskazu.

Utvr?eno je saslusanjem svjedoka Kamhi Sabetaja iz Sarajeva, Magri? Miska iz Vrapea i Danon Jakoba iz Zagreba, da je na osnovu presude ovog "suda" objeseno 31 lice.

Svjedok Danon Jakob bio je prisutan kod egzekucije svih osu?enika. U cit. zapisniku pored ostalog iskazuje:

"Da su svi ovi zatoeenici bili mueeni, znam po tom, sto sam. ih vidio gdje idu u zgradu zapovjednistva s pletenim zicama, a kad su ih ustase vodili s preslusavanja, vidio sam da se vuku premla?eni. Jedan grobar, koji je pokapao zrtve, prieao mi je, da je vidio tijelo Rebac Remzije, kad ga je svukao. Tijelo je bilo izgoreno od plamena letlampe. Saki? Dinko, elan. "suda", nazvao je to sredstvo mueenja "V-1" i hvalio se preda mnom u brijaenici, da je "V-1" uspio.

Drugi dan sam morao da gledam vjesanje, pa sam euo, kako je Primorac Silvestar zapitao zatoeenika Hadziju, prije nego ga je objesio, da li mu oprasta, sto ga je tukao, a ovaj mu je odgovorio, da mu to ne?e nikad oprostiti. Nato je Primorac rekao Hadziji, kad mu je ve? bio stavljen oko vrata konop: "Do vi?enja na drugom svijetu".

Spomenuto je u uvodu, da se u samom mjestu Jasenovca nalazila tvornica, gdje se izra?ivala i bojadisala koza. U toj su tvornici bili zaposleni zatoeenici, radnici, inzinjeri i tehnieari, a ustaska je posada budno pazila da koji ne pobjegne. Sluzbeni je naziv te tvornice bio "Kozara" ili logor br. IV. U mjesecu listopadu 1944. otkrili su ustase, da i u "Kozari" postoje dvije organizacije, koje podrzavaju vezu s partizanima. "Istragu" su proveli ustase: Lisac Slavko, ?erek Bozo, Svagusa Andrija, Zivanovi? Mato i Grubisi? Jerko. Svjedoci Lapeevi? Stojan iz Zagreba i Auferber Miro iz Osijeka, koji su se nalazili na radu u "Kozari", iskazali su, da je istraga, koju su proveli ti ustase, bila vrlo okrutna, i da je pokretni. prijeki "sud" osudio 25 zatoeenika iz "Kozare" na kaznu smrti te ih dao strijeljati.

XXI.
U listopadu 1944. zapoeeo je novi jos krvaviji rezim

U listopadu 1944. prestalo je "zatisje" ustaskih zuluma.

U to je vrijeme bio ve? oslobo?en teritorij federalnih jedinica Macedonije i Srbije. Beograd je uskrsnuo kao prijestolnica Demokratske Federativne Jugoslavije, na teritoriju Vojvodine, Hrvatske i Bosne vodili su se bojevi izme?u Narodnooslobodilaeke vojske i njemaeko-ustaskih vojski, koje su bjezale prema sjeverozapadnoj granici drzave.

Ustase su znali, da se priblizuje konac njihovog pasovanja, pa su Luburi?, Boban i drugi "vitezovi" predlagali, da se pokolje sve sto nije ustasko. Tako su ustase od listopada 1944. do posljednjih dana provodili opet masovne likvidacije svih elemenata, koji su bili prema njima neprijateljski raspolozeni.

U Jasenovac su poeeli ponovno stizati transporti iz svih neoslobo?enih krajeva, eitavi zatvori i kaznione kao i logori imali su da se evakuisu i premjeste u Jasenovac.

Cijelu zimu 1944.-45. tekla je na "Graniku" i u "Gradini" krv.

Svjedok Rozman Ivan iskazuje:

"U mjesecu prosincu 1944. prilikom nastupa kod veeere ustase su prozivali zatoeenike i to 150-200 ljudi dnevno, te ih zatvarali u barake pred "Zapovjednistvom", odakle su ih no?u vodili gole, zicom vezane na mjesto "Granik", tu ubijali i bacali u Savu.

Ja sam to gledao kroz eitavi prosinac iz moje nastambe na "Ciglani", jer je ta nastamba imala staklene prozore i jer sam ja dolazio oko 10 sati na veeer sa rada iz "Stolarije". Iz moje nastambe vidio sam taeno kako je krvnik Frkovi? ubijao na "Graniku" ljude prerezavsi im nozem grkljan i bacao ih u Savu. To sam mogao dobro vidjeti zato, jer je iza tog mjesta bila jaka elektriena lampa."

Svjedoci Zadravec Vinko iz Zagreba, Danon Jakob iz Zagreba, Kustorin Marijan iz Kustosije, Grin Valter iz N. Gradiske, Abinum Jesua iz Sarajeva i Kamhi Sabetaj iz Sarajeva dali su u svojim iskazima ovoj Zemaljskoj komisiji podatke, na temelju kojih je ona utvrdila slijede?a zloeinstva:

a) Te su zime pobili ustase oko 3.500 zatoeenika, koji su se nalazili na radu u jasenovaekom logoru;

b) Pijani su ustase silovali redom oko 20 mladih zena, koje su radile na Ekonomiji, te ih zaklali i bacili u Savu;

c) Isto su tako u prosincu 1944. likvidirali na "Graniku" dvije grupe zatoeenika, koje su se prijavile - vjeruju?i u svojoj naivnosti, da ?e tako spasiti glave - da idu na rad u Njemaeku. U prvoj je grupi likvidirano oko 200 zatoeenika, koji su pripadali raznim narodnostima i vjeroispovjestima, dok su u drugoj grupi bili sami Srbi;

d) Jednog dana stigao je u logor ogromni transport, u kojem se nalazilo oko 15.000 radnika i seljaka. Ustase su ih smjestili u "Glavnom skladistu" i livadama oko njega, te su ih kroz nekoliko tjedana likvidirali postepeno na "Graniku:'.

XXII.
Bombardiranje ustaskih utvr?enja u Jasenovcu

Dne 30. i 31. ozujka 1945. bombardirali su saveznieki bombarderi ustaska utvr?enja u Jasenovcu.

Prigodom toga bombardiranja stradalo je oko 40 zatoeenika, a mnogo ih je bilo ranjeno. Planuli su pozari i sirile se eksplozije.

Ustase su gonili zatoeenike toljagama i hitcima iz revolvera da gase pozare, iznose razne stvari iz radionica, i da izlazu svoj zivot smrtnoj opasnosti. Svjedoci: Lapeevi? Stojan. Danon Jakab i Kamhi Sabedaj iskazuju, da su tom zgodom ustaski easnici Zrinusi? Ante i Zovko Stanko ubili vise zatoeenika, dok su Mihaljevi? Marko i Perkovi? Marko mlatili i klali svakog zatoeenika, na koga su se namjerili. Ti svjedoci drze, da je koncem ozujka bilo u jasenovaekom logoru na radu oko 5.000 zatoeenika.

XXIII.
Konaena likvidacija zatoeenika

Poeetkom travnja 1945. poeela je velika ofenziva Narodnooslobodilaeke vojske sa ciljem, da konaeno protjera iz zemlje njemaekog okupatora i njegove ustaske sluge.

Ustaska se uprava jasenovaekog logora poeela pripremati na bijeg. Luburi? je odlueio, da pobije sve zatoeenike, a logor i mjesto Jasenovac pretvori u hrpu rusevina i pepela.

U to vrijeme su stigli u Jasenovac veliki transporti, u kojima su se nalazili zatoeenici iz Lepoglave, Stare Gradiske i drugih logora i mjesta. Ustase su sve ove zatoeenike ubijali na "Graniku" ili "Gradini".

Svjedok Skrgati? Dragutin iskazuje:

"Sje?am se, da je u Jasenovac stiglo 11 vagona zatoeenih iz Lepoglave, pa sam vidio, kad su ti ljudi odvedeni svi no?u na "Gradinu" i tamo poubijani."

Ukupno je stiglo iz Lepoglave oko 700 zatoeenika, a jos ve?i broj iz Stare Gradiske.

Ustase su, kako je iskazao svjedok Brejer Oto, u travnju vodili zatoeenike na "vanjske radove", te ih pobili u okolici Jasenovca.

Pobojali su se, da ?e se danas-sutra otkriti nova groblja u logoru i oko logora i ustanoviti, koliko je zrtava stradalo od ustaskih zloeina i kako je stradalo.

Zato su formirali ekipe zatoeenika-grobara, kojima su nalozili, da iskopaju sva groblja u logoru i izvan logora, u Gradini i Usticama, i ekshumiraju ljeseve poubijanih zrtava. Drugi su zatoeenici morali da podizu ogromne lomaee. Na dno lomaea stavljali su koks, nabacali na nj ljesine i kosture. polili sve to naftom i zapalili. Tako su kroz tri tjedna buktile lomaee, a zatoeenici su promatrali te pozare. Svjedok Duzemli? Milan iskazuje, da mu je seljakinja Marini? Marija kazivala, da je promatrala te pozare sa krova svoje ku?e u Kosutarici. Ona tvrdi da je vidjela, kako su ustase pobili zatoeenike. Kada su spalili i posljednji kostur odnosno ljesinu, poeeli su da piju i me?usobno grle i ljube, klikeu?i od veselja.

Svjedoci zatoeenici Abinum Jesua, Danon Jakob, Zivkovi? Jovan i Lapeevi? Stojan, koji su prezivjeli posljednje dane Jasenovca, tvrde, da je:

a) dne 20. IV. 1945. likvidirana velika grupa zatoeenika iz logora od oko 470 lica;

b) da je u to vrijeme stigla u Jasenovac grupa Sarajlija, koja je mogla brojiti oko 400 ljudi, i da je i ona dotueena na Gradini;

c) da je dne 21. IV. 1945. ostalo u logoru u zenskom odjelu. oko 760 zena i djevojaka, koje su radile na Ekonomiji, u kuhinjama ili mljekarnama. Dne 21. IV. kretala je duga povorka tih zena u smrt pjevaju?i pjesme, pozdravljaju?i svoje drugove i oprastaju?i se s njima dovikivala im: "Vi ostajete, mi idemo u smrt".

Sve su te zene toga dana dotueene i baeene u Savu ili spaljene na lomaei.

Anketna komisija je mjesec dana nakon toga nasla mnoge zenske odjevne predmete, kako leze po poljima i putevima izme?u Ekonomije i Save;

d) da je dne 21. IV. nastala panika me?u zatoeenicima, pa se je stotinjak njih objesilo iz oeaja po nastambama i radionicama. Tako je dne 22. travnja 1945. ostalo u jasenovaekom logoru br. III. oko 1060 zatoeenika.

Ustase su sve ove zatoeenike strpali u veliku tvornieku zgradu kod "Ciglare", zatvorili daskama sva vrata i prozore i postavili oko zgrade jake straze, da ne bi koji zatoeenik umakao.

Eitav dan i eitavu no? bili su svi ustase zaposleni time, da miniraju jednu tvornieku zgradu za drugom, radionicu za radionicom, skladiste za skladistem, baraku za barakom, i da tako izazivlju eksplozije i pozare. Tako se je eitav logor pretvorio u uzarenu baklju, a njime je odzvanjao tutanj eksplozija.

Zatoeenici u onoj velikoj fabriekoj zgradi su znali da im prijeti sigurna smrt, i pretpostavljali da bi ustase i njihovu zgradu mogli zapaliti i sve ih pobiti.

Odlueili su stoga, da sutradan provale iz zgrade i povedu goloruci borbu na zivot i smrt. Izabrali su vo?om Bakoti? Antu. Svaki je zatoeenik istrgao iz zida ili vratiju po neki predmet, te su taeno u 10 sati ujutro dne 22. IV. 1945. razbili sva vrata i prozore i pojurili iz zgrade.

U zadnji eas je oko 460 zatoeenika klonulo duhom, a mnogi je bio bolestan, star ili tako nemo?an, da se nije usudio upustiti goloruk u borbu.

Onih 600 zatoeenika, koje nije ostavila hrabrost, i ako fizieki slabi i izmoreni patnjama u logoru, u eeznji za slobodom i zivotom prikupili su posljednje snage i napali ustaske strazare, nekoliko njih sakama zadavili te im oduzeli puske. Drugi su zatoeenici grabili zeljezne predmete ili cigle, i udaraju?i njima po ustasama, poeeli da tree prema istoenim logorskim vratima po cesti, koja vodi u Kosutaricu. Na tom su putu morali da pre?u tik kraj Save prostor, koji se nalazio izme?u juznog ogranka velikog zida i rijeke Save.

Ovdje su ustase imali mnogo bunkera, a u svakom bunkeru po vise strojnica, te su iz njih kosili zatoeenike.

Bili su ipak iznena?eni, jer nisu oeekivali, da ?e se goloruki zatoeenici usuditi da ih napadnu, pa su zaboravili da zatvore istoena logorska vrata.

Tako se na tim vratima odigrao konac borbe, pa je zatoeenik Risti? Mile sakama zadavio mitraljesca, koji je branio vrata, oteo mu strojnicu i poeeo da puca po ustasama.

Osamdeset zatoeenika je moglo da protrei kroz vrata i da se bijegom spasi u obliznjim sumama. Ostalih 520 je poginulo u borbi.

Ustase su one zatoeenike, koji su ostali u logoru, njih oko 460 na broju, pobili. Spasio se samo Zivkovi? Jovan iz Baekog Gradista, na taj naein sto se sakrio me?u rusevine jedne zgrade i tamo eueao 5 dana i no?i bez hrane i pi?a, promatraju?i kako ustase razaraju logor i mjesto Jasenovac.

Kad je posljednji ustasa nestao iz Jasenovca, izvukao se Zivkovi? iz svoje rupe, potreao do Save te je preplivao. U to doba je ve? dosla u Jasenovac Narodnooslobodilaeka vojska te spasila i njega i onih 80 zatoeenika, koji su se probili iz logora.

Zemaljska komisija za utvr?ivanje zloeina okupatora i njihovih pomagaea utvrdila je sva ova zloeinstva ustasa preslusanjem svjedoka Solenieki Stjepana, Lapeevi? Stojana, Skrgati? Dragutina, Filipei? Ivana, Kamhi Sabetaja, Abinum Jesue, Ili? Branka. Danon Jakoba, Zivkovi? Jovana, Aleksi? Arse i Mari? Mihajla, koji su suglasno prikazali, koje i kakove su zloeine poeinili ustase prije svoga bijega iz logora br. III.

XXIV.
Proboj iz "Kozare"

U samom mjestu Jasenovcu bilo je dne 23. IV. 1945. na radu u "Kozari" jos 147 zatoeenika.

Svi su oni vidjeli da u logoru br. III. gore pozari i tutnje eksplozije. Vidjeli su, da me?u ustasama vlada panika i da ovi polaze od ku?e do ku?e, stavljaju?i pod njih mine. Pobojali su se i oni, da bi ustaske nemani mogle minirati i baciti u zrak i "Kozaru" s radniekim zgradama, pa su odlueili i oni da pokusaju, da se spase iz logora br. IV.

Razdijelili su se u petnaest udarnih desetina i dogovorili. sta koja desetina ima da radi. Lijeenici-zatoeenici su podijelili otrov u fijolama, jer je svaki zatoeenik htio radije da se otruje, nego da ziv padne u ustaske pandze.

Prva je udarna desetina imala da razbije vrata od nastambe, druga da napadne strazare; tre?a da prereze bodljikave zice, eetvrta da razbije vrata koja vode u tvornieko dvoriste, peta da potuee i razoruza ustase, koji su se tamo nalazili, sesta i sedma da ponese odje?u i hranu, osma da vrsi bolniearsku sluzbu, a ostale da se oboruzaju, kako koja stigne i da povedu borbu na zivot i smrt.

Plan je bio dobro smisljen, zatoeenici su se hrabro borili i prodrli iz logora, no tada su ih eekale najve?e potesko?e. Trebalo je protreati kroz jasenovaeke ulice, do?i na poljane, probiti obrue od bodljikavih zica, pre?i preko nasipa, cesta i zeljeznieke pruge, koji su bili naeiekani bunkerima i strojnicama.

Zatoeenici Lapeevi? Stojan i Berger Egon, koji su nam dali opis i podatke za ovaj herojski podvig, tvrde, da se iz "Kozare" spasilo samo 10 zatoeenika i prikljueilo za nekoliko dana odredima Narodnooslobodilaeke vojske.

XXV.
Likvidacija ustaske bolnice

Spomenuto je ve? ranije, da je u Jasenovcu postojala ustaska bolnica za bolesne i ranjene ustase jasenovaekog garnizona. U toj su bolnici bili zaduzeni radom i mnogi zatoeenici u svojstvu lijeenika, apotekara, bolnieara, eistaea, kuhara, koeijasa, sofera i grobara. Dne 23. IV. su prema svjedoeanstvu Danon Jakoba naredili Milos Ljuba i Tomi? Jure, da se pobije trinaestorica zatoeenika, pa su ih ustase odveli negdje u polje i tamo pobili.

Samu su bolnicu zajedno s nekolicinom zatoeenika otpremili u Sunju.

XXVI.
Iskaz Filipovi?-Majstorovi? Miroslava, jednoga od najve?ih ustaskih krvoloka, komandanta logora Jasenovac

Zemaljska je komisija u zapisniku od 29. VI. 1945. br. 2006 preslusala kao svjedoka i spomenutog zloeinca Filipovi?a Majstorovi?a Miroslava, koji je nakon oslobo?enja nase zemlje uhva?en i stavljen pred sud. Onaj dio njegovog iskaza, koji se odnosi na "su?enje" tzv. pokretnog prijekog suda u Jasenovcu, donijeli smo na drugome mjestu.

Ovdje donosimo vaznije dijelove ostalog njegovog iskaza. I ako njegov iskaz u pogledu broja zrtava ni izdaleka ne odgovara istini, jer svi saslusani svjedoci, sami zatoeenici, govore potpuno okolnosno i stvarno o daleko ve?em broju, naroeito o broju zrtava, koje je pobio sam zloeinac Majstorovi?, ipak je i on priznao i iskazao, da je vlastorueno pobio oko 100 zrtava, a samo "prisustvovao" masovnim ubijanjima. Po njegovom priznanju, samo za kratko vrijeme njegova upravljanja logorom od konca mjeseca lipnja do konca mjeseca listopada 1942., dakle za vrijeme od sama 4 mjeseca, likvidirano je 20.000-30.000 nevinih zrtava. On je u to vrijeme bio komandant logora, ali i prije i kasnije vrsio je razne sluzbe u Jasenovcu i St. Gradiski i ubijao ljude. Njegov iskaz glasi:

"Istina je, posto mi je predoeen iskaz Vjekoslava Servaci (Servatzi) u koliko se odnosi na pokolj u okolnim selima Banja Luke, da sam ja bio dusobriznik II. P. T. B. Ja sam kao takav jedne no?i sa bojnom II. P. T. B. posao u akciju i to navodno samo radi pretresa okolnih pravoslavnih sela, koji su bili sumnjivi zbog eetnistva." - "Istieem, da sam ja u tom kraju bio kapelan prije NDH. Ja sam vidio, kako su ustaski vojnici vra?ali se s pokolja krvavi, poslije se je priealo da je tom prilikom pobijeno 2.000 ljudi."

"U Jasenovcu sam bio kao ustaski eastnik i upravitelj logora od konca lipnja 1942. do kraja listopada 1942. Priznajem da sam lieno kod javnih strijeljanja ubio oko stotinu zatoeenika logora Jasenovac i Stara Gradiska. Isto tako priznajem da su se za vrijeme moga upraviteljstva u logoru Jasenovac vrsila masovna ubijanja u Gradini, ali ja u tome nisam sudjelovao i ako sam za ta masovna ubijanja znao. Ispravljam se, da sam kod tih masovnih ubijstava prisustvovao ali ih nijesam izvrsivao. Ta masovna ubijanja dopustao sam kao upravitelj, jer sam imao usmene naloge od Ljube Milosa. a jos vise od Matkovi? Ivice. a katkada i od Maksa Luburi?a. U Gradini ubijalo se maljem, i to tako da bi zrtva morala si?i u iskopanu jamu, nasto je slijedio udarac maljem po glavi odostraga. Osim toga se ubijalo i strijeljanjem i klanjem. Kad su se vrsile likvidacije zena i djevojaka u Gradini znam, da su se nad mla?ima izvrsila i silovanja. O tome je odre?ivao Matkovi? Ivica, a silovanja su, koliko ja znam, vrsili Cigani, i to Cigani grobari. Ja nisam vrsio silovanja."

"Za moje vrijeme po mom raeunu likvidirano je u logoru Jasenovac 20-30 hiljada zatoeenika. Posebno istieem, da je u poeetku ljeta izvrsena u Jasenovcu likvidacija logora ?akovo. Tom je likvidacijom rukovodio Matijevi? Joso, ustaski poruenik. Kod te likvidacije logora ?akovo raeunam da je bilo oko 2-3 hiljade pobijeno Zidovki i njihove djece.

Iz Jasenovca sam dosao u logor Stara Gradiska koncem listopada 1942. - 27. III. 1943. Za gornje vrijeme doga?ale su se i u logoru Stara Gradiska masovne likvidacije, koje su se obieno vrsile izvan logora, tako na pr. u Mlaci, Jablancu, a otpremani su i u Jasenovac. Ovakovi veliki transporti za likvidaciju vrsili su se po nalogu Matkovi? Ivice, na ovaj naein otpremljeno je oko 2-3 hiljade ljudi."

16. IV. 1945. vratio sam se u Jasenovac, gdje sam ostao do konca. Znadem da su u to vrijeme bile va?ene ljesine zatoeenika iz Gradine i spaljivane, kako bi se zametnuo trag bivsim zloeinstvima. Ja nisam sudjelovao u likvidaciji zadnjih zatoeenika nego samo u ekshumaciji."

* * *

Prikazali smo tako par desetina masovnih zloeinstava, koje su ustase poeinili u Jasenovcu u roku od 4 godine. Ponavljamo da time nisu iscrpljena sva masovna zloeinstva, i da nisu navedeni oni bezbrojni zloeini mueenja i ubijanja, koje su ustase izvrsili na pojedincu ili na nekolicini zatoeenika, pri eemu treba da podvueemo, da su se ti zloeini dnevno doga?ali.

Spomenuti smo u op?em dijelu, da se broj jasenovaekih zrtava kre?e oko cifre od pola milijona, sto znaei, da je svaki deseti stanovnik tzv. NDH ostavio svoje kosti u Jasenovcu.

Jasenovaeki zloeini ne zaostaju ni malo za zloeinima, koje su nacisti poeinili u Belzenu, Ausvicu (Auschwitz) ili Majdaneku.

Jednako kao i sve ostale fasistieke teroristieke organizacije i ustaska je teroristieka organizacija stvorila kriminalni mentalitet kod svojih elanova, koji su ubijali iz "uvjerenja", svoga kriminalnog uvjerenja.

Notorno je, da su svi ustaski zloeini pristupili u ustasku teroristieku organizaciju dobrovoljno, da su znali za kriminalne ciljeve te organizacije; da se ta organizacija sluzi kriminalnim sredstvima, da. se njena aktivnost sastoji bas u poeinjanju kriminalnih djela. Svaki dakle od njih, kad je pristupao u tu organizaciju, znao je i morao znati, da ?e vrsiti zloeine, organizovane, masovne zloeine, znao je dakle za posljedice svoga pristupa u elanstvo. Ne moze se stoga sluziti izgovorom, da mu je poeinjanje djela bilo nare?eno, i prebacivati odgovornost na naredbodavce.

Dokazi o zloeinima u Jasenovcu

Pismenih dokumenata o ovim zloeinima u jasenovaekom logoru Zemaljska komisija nije nasla. Da zbrisu tragove ovog besprimjernog mueilista, koji je po tezini i svireposti zloeina bezuvjetno bio jedan od najkrvavijih od svih nacistiekih logora u Evropi, ustaski su zloeinci unistili sve dokumente. Me?utim, da su i saeuvani svi oni spisi, koje je vodilo "upraviteljstvo logora", ni ti spisi ne bi mogli posluziti, da se iz njih crpe pouzdani podaci barem za broj zrtava. Iz iskaza saslusanih svjedoka ustanovilo se, da se zrtve, koje su bile pobijene, nisu uvijek registrirale.

Pri utvr?ivanju zloeina i svih ostalih vaznih momenata i okolnosti Zemaljska je komisija provela dokaz saslusanjem svjedoka, uvi?ajima na licu mjesta u Jasenovcu te fotografskim snimcima logora i okolice.

Preslusana su 62 svjedoka i to:

  1. Abinum Jesua iz Sarajeva, Sarae Izmailova 23,
  2. Aleksi? Arsa iz Donjih Bogi?evaca,
  3. Auferber Mijo iz Osijeka,
  4. Balija Branko iz Zagreba, Zagorska 44,
  5. Berger Egon, komanda grada Zagreba, namjestenik Propodjela,
  6. Bing Julio iz Virovitice,
  7. Brejer Oto iz Bjelovara,
  8. Bzik Stjepan iz Kupljanova kbr. 12,
  9. Blumsajn Zlatko iz Zagreba, Palmoti?eva 60,
  10. Bednjanec Slavko iz Zagreba, Barutanski jarak 25,
  11. Danon Jakob iz Zagreba, Palmoti?eva 32a,
  12. Devei? Natke iz Zagreba, tajnik Konzervatorija,
  13. Duzemli? Milan iz Drenovog Boka,
  14. Dobaj Kario iz Sarajeva,
  15. Dominec Ivan iz Zagreba, Ilica 224,
  16. Duvnjak Mato iz Kustosije br. 23,
  17. Fajdeti? Grgur iz Kompolja,
  18. Filipei? Ivan iz Zagreba, Postaja Sava,
  19. Finzi Jakob iz Sarajeva,
  20. Flumiani Milan iz Zagreba, Kuslanova 34,
  21. Gelb Makso iz Zagreba,
  22. Grgurovi? Vera iz Zagreba, Gajeva 2b,
  23. Grin Valter iz Nove Gradiske,
  24. Habijanec Josip iz Zagreba, Nova Cesta 38,
  25. Hala Dragutin iz Zagreba, Radisina 8,
  26. Hebner Marijan iz Zagreba, Lorkovi?eva 8,
  27. Hersak Josip iz Zagreba, Cvjetna cesta 41,
  28. Ili? Branko iz Zivinice 28,
  29. Jovanovi? Svetozar iz Osijeka, Mobil. otsjek,
  30. Kamhi Sabetaj iz Sarajeva,
  31. Katalini? Andreja iz Ludbrega,
  32. Kosina Franjo iz Zagreba, Jarun br. 82.
  33. Kovaeevi? Vojislav iz Zagreba, Vinogradska 21,
  34. Krkae Tomo iz Jakovlja,
  35. Kuhada Nikola iz Pus?e,
  36. Kutnjak Sre?ko iz Zagreba, Livadi?eva 22,
  37. Lapeevi? Stojan iz Zagreba, Ukrinska 12a,
  38. Kustorin Marijan iz Kustosije, Mosorska 1,
  39. Magdi? Misko iz Vrapea, Perjavica 26,
  40. Mari? Mihajlo iz Obrovnice,
  41. Matas Pavao iz Trstenika kod Pus?e,
  42. Milisa ?or?e iz Zagreba, Zelengaj,
  43. Novak-Perjarec Mato iz Kobiljaka kod Sesveta,
  44. Orli? Sime iz. Zagreba, Ilica 180a,
  45. Pejnovi? ?uro iz Zagreba, Brigada V. Eetkovi?a,
  46. Rihter Rudolf iz. Zagreba, Visegradska 5a,
  47. Rozman Ivan iz Zagreba, Roji?eva br. 3,
  48. Slovenec Rudolf iz Zagreba, Seljina brig. IV. divizija,
  49. Solenieki Stjepan iz Novaka br. 66 kod Donje Bistre,
  50. Sri?a Dragan iz Zagreba, Palmoti?eva 2,
  51. Stazi? Josip iz Zagreba, Padoveeva 3,
  52. Stajner Hinko iz Zagreba, Nova Ves 83,
  53. Setinc Marijan iz Dolenjske Jesenice 7,
  54. Skrgati? Dragutin iz Zagreba, Rudes, Trebinjska ulica,
  55. Slajfer Filip iz Zagreba, Marti?eva 47,
  56. Sulina Mato iz Crikvenice,
  57. Svarcenberg Adolf iz Zagreba, Ilica 15,
  58. Tot Ljudevit iz Zagreba, sada u Garesnici,
  59. Trbojevi? Nemanja iz Zagreba, Omiska 2,
  60. Zadravec Vinko iz Zagreba, Vranovina 22,
  61. Zauhar Stjepan iz Zagreba, Skrleeva 39,
  62. Zivkovi? Jovan iz Baekog Gradista.

Sve su to bivsi zatoeenici, koji su dulje vremena, neki eak i pune eetiri godine, proveli u samom logoru Jasenovac, i koji su svoje iskaze dali na osnovu vlastitog iskustva i neposrednog opazanja. Od uhapsenih zloeinaca dao je kratak iskaz Filipovi?-Majstorovi? Miroslav. Vaznije dijelove iz njegova iskaza donijeli smo tako?er u ovom prikazu.

Uvi?aje na licu mjesta u Jasenovcu obavila je Zemaljska komisija sa struenim aparatom.

Izvrsena su tri uvi?aja.

Prvi je uvi?aj obavila Okruzna komisija za utvr?ivanje zloeina okupatora i njihovih pomagaea u Novoj Gradiski dne 11. maja 1945.

Drugi je uvi?aj izvela posebna anketna komisija, koju je Zemaljska komisija uputila u Jasenovac dne 18; maja 1945., da ispita preostale tragove zloeina. Ta se komisija sastojala od jednog referenta ove Zemaljske komisije, od 3 suca visih sudova, te od dva lijeenika-vjestaka sudske medicine.

Tre?i je uvi?aj obavila ova Zemaljska komisija sa svojim referentom uz sudjelovanje sudbeno-ljeeniekih vjestaka te 2 fotografska struenjaka.

Sve su te tri komisije pregledale mjesto Jasenovac s logorom br. IV., te logorom br. III. kraj Jasenovca i rezultat svoga rada zapisnieki utvrdile.

Prva je komisija provela uvi?aj i u Gradini i u Usticama.

Komisije su pregledale eitav teren i zgrade, pregledale mnoge ljesine zatoeenika, koje su lezale na obali Save ili u Savi odnosno koje su bile zakopane plitko u zemlji.

Prema suglasnom vjestaekom nalazu i misljenju, sve ljesine koje su prona?ene u Savi i na obali Save pokazuju zajednieku osebinu usnapredovalog posmrtnog truleznog raspadanja, sto je ometalo ustanovljenje identiteta ljesina, a odijela i eventualno na?eni predmeti nisu uop?e dolazili u obzir kao faktori identifikovanje.

Gotovo o svakoj ljesini visi zicom vezani uteg ili su joj ruke vezane sprijeda ili straga, ili su prebijene kosti ekstremiteta ili lubanje itd. I to je gotovo redovna pojava nekog nasilnog eina bilo na zivom ili na usmr?enom eovjeku ili zeni. Uzroci smrti nisu mogli biti u svakom konkretnom slueaju precizno ustanovljeni, ali jedno im je zajednieko: da je svaki uzrok smrti bio nasilne naravi kao: opsezni prelom lubanje ili utopljenje, davljenje, gusenje itd.

"...Gotovo sve ljesine pokazuju stanje vrlo izrazene mrsavosti, koju ne prikriva niti nadutost potkoznog tkiva, koja je nastala od stvorenog plina kod posmrtnog uznapredovalog raspadanja ljesine tako, da se za izvjesne prona?ene ljesine dopusta mogu?nost, da je smrt nastupila uslijed izrazene tjelesne slabosti, iznurenosti i neishranjenosti kao posljedice kronienog teskog gladovanja.

Redovni profesor univerziteta, sudbeno-lijeenieki vjestak dr. Premru potkrjepljuje ovo svoje misljenje jos i time, sto je za vrijeme svog zatoeenistva u jasenovaekom logoru u god. 1941. i 1942. lieno, jasno i dobro vidio sve naeine mueenja i usmr?ivanja velikog broja zatoeenika - od strijelnih rana do uboda nozem, otsjecanja glava sjekirom, udaranja maljem i batom po glavi, bacanja u Savu, paljenja zivih ljudi itd.. ."

U porusenoj nastambi za muske zatoeenike nalazi se ljesina muskarca, eiji identitet nije mogao biti ustanovljen, a sama je u teskom raspadanju. U blizini zenske nastambe nalaze se dijelovi zenske odje?e i rublja, a na logorskom podrueju je razbacano mnogo zenske i muske obu?e, muskih kravata i koveega napunjenih djeejim odjevnim predmetima. U jednoj minama razrusenoj zgradi za staju prona?ene su eetiri posve pougljene ljesine koje su bile spaljene zive ili usmr?ene.

Kraj izgorenih zatoeeniekih nastamba nalaze se tri elektriena stupa, na kojima se vide sabiti klinovi, na svakom stupu po tri klina. Prema iskazu preslusanih svjedoka na tim su se klinovima obavljala vjesanja zatoeenika. Osim toga blizu tih stupova nalazi se jedna kompletna sprava tj. vjesala, prema iskazu istih svjedoka, na tim vjesalima su vjesani zatoeenici.

Na izvjesnom dijelu logorskog podrueja tj. odmah kod spomenutih stupova nalazi se ove?i prostor, koji je sav prekopan i koji je prema iskazima svjedoka sluzio kao zatoeenieko groblje. Dne 21. aprila o. g. ti su ljesevi iskopani i oeigledno radi prikrivanja tragova zloeina spaljeni - prema iskazima svjedoka - u jednom obliznjem jarku, gdje se jos danas vidi nesto pepela dok stijene jarka pokazuju znakove sagorjevanja. U blizini toga mjesta prona?ena je ove?a hrpa koksa. Na mnogo mjesta u logorskom podrueju prona?eno je mnogo lanaca, koji prema svom obliku jasno pokazuju da su sluzili kao okovi za ruke i noge zatoeenika."

Tako glase najvaznije toeke nalaza i misljenja iz zapisnika od 18. maja 1945. o uvi?aju na licu mjesta u Jasenovcu, koji je obavila posebna anketna komisija.

Uvi?aj, koji je izvela na licu mjesta ova Komisija 18. VI. 1945. obavljen je radi toga sto je rijeka Sava u lipnju znatno opala, pa su iskrsnuli neki eamci u kojima su se nalazile ljesine, a eitava se sjeverna obala Save nanizala prudovima i muljem, u kojem su se nalazile mnogobrojne ljesine.

Komisija je pronasla ljesine muskaraca i zena, neke gole a neke obueene, nekima je lubanja odnosno eeona ili sljepooena kost bila razbijena a drugima eitava, nekima je bila glava odrubljena ili ruke odrezane, dok su druge bile eitave. Sve su ove ljesine odnosno kosturi imali ruke vezane zicom odostrag, a u zicu su bili objeseni zeljezni utezi u obliku karika ili nanizanih kotaei?a. Utezi su mogli biti teski 3-5 kg. Sudbeno-lijeenieki vjestak je dao ovaj nalaz i misljenje:

"Smatram da su ljesine stare od jedan i po do tri mjeseca a u izvjesnim slueajevima i vise mjeseci. Toenije odre?ivanje starosti ljesina nije mogu?e iz vise razloga: kao naknadno gnjiljenje izvan vode, zatim mehanieko djelovanje vodene struje, kao i radi toga sto su ih ribe izjedale.

Nadalje se moze zakljueiti, da su ljesine bile baeene u vodu nakon sto su usmr?ene prije toga tupo tvrdim udarcem u predjelu glave i razbijanjem kostiju lubanje ili da su bile zaklane, sto se ne moze toeno ustanoviti uslijed trulosti ljesina, ili da su bile zive bacane u vodu nakon sto su samo udarcem onesvjes?ene, sto se zakljueuje iz einjenice da su ljesine vezane i opskrbljene zeljeznim utezima."

Uvi?ajem koji je izvela Okruzna komisija u Novoj Gradiski dana 11. V. 1945. na licu mjesta u logoru Jasenovac bez lijeeniekih vjestaka ustanovljeno je ovo:

"Kraj izgorjele ambulante na?eni su kosturi nekih 9 ljeseva. Prema izjavi svjedoka Zivkovi?a (koji je prisustvovao oeevidu), to su bili ljesevi zatoeenika, koji su se objesili 21. IV. 1945. iz straha pred ustasama, jer su ovi 20. IV. 1945. u no?i poklali odnosno pobili tupo tvrdim predmetima 400 zatoeenika, koji su bili baeeni u Savu.

Uz obalu rijeke Save vide se na vise mjesta ljesevi. Kod ve?ine ljeseva opaza se, da su im ruke vezane otraga. Prema izjavi Zivkovi?a, ovi ljesevi su od zatoeenika. Opazaju se ljesevi kako plivaju Savom."

Ista je ta Komisija zaputila u Gradinu i Ustice, koji se nalaze na bosanskoj strani Save. Tu je ustanovljeno slijede?e:

"U sredini sljivika Mile Boziei?a nalazi se jedan prostor dug 6, a sirok 13 koraka, koji je sav posut pepelom i ostacima kostiju, koje nisu sasvim izgorjele. Kraj toga garista nalaze se lopata i taeke. Lis?e je od gotovo eitavog sljivika izgorjelo, samo tu i tamo na po kojoj sljivi na kraju sljivika ima na granama zelenog lis?a.

S jedne i druge strane garista tlo je sljivika izorano. U jednom uglu nalazi se 9 baeava od nafte, na vise mjesta u sljiviku vide se tragovi od prolivene nafte. I na onim dijelovima sljivika, koji su preorani, vide se mjestimieno tragovi nafte, pepela i ostaci ljudskih kostiju, koje nisu izgorjele. Vidi se tu i tamo koja koseica, na?ena je i koja lopatica, a iz jedne duboke jame je izva?ena donja ljudska vilica. Na?eno je na garistu i ljudske kose.

Na onom dijelu sljivika koji je izoran vide se naroeito na zemlji izme?u sljivika, koja zemlja nije mogla biti izorana, tragovi pepela i ostaci ljudskih kostiju. Uz ovaj sljivik nalazi se oranica Laze Jandri?a, koja je svjeze preorana. Po svemu izgleda, da su se i iz te oranice iskapale ljesine i palile u vo?njaku. Na to upu?uje nalaz kosti, na kojoj se drzala zemlja, a koja je kost na?ena u taekama. Tu je na?en komad ljudskog zubala i tri zuba, a osim toga se nalazi tu i tamo koja koseica. Mjestimieno su na?eni i komadi koksa.

Iza vo?njaka se nalazi druga oranica, od prilike iste velieine kao i vo?njak. Preko nje idu 4 metra siroki tragovi od pepela i kostiju. Po tragovima se zakljueuje, da se je tim tragovima u taekama vozio i rasipavao pepeo. Na tu je oranicu baeeno par velikih grana, koje su otsjeeene od sljiva u sljiviku. Grane su izgorjele.

Drug Spanovi?, koji je na tom mestu bio 6. maja 1945. navodi, da je u sljiviku na vise mjesta vidio i tragove krvi. To su vidili i. Mato Jugovi?, Stipe Jugovi? i Franjo Slafer, svi iz Ustica.

Na toj su oranici na?ene jedne ljudske ruene tezgere (sanduk za nosenje). Te su tezgere bile pune pepela i ostataka ljudskih kostiju, koje nisu sasvim izgorene. Idu?i tim tragom dalje dolazi se do Save, koja je daleko 315 koraka. Taj trag u sirini od 2 metra vodi u samu Savu. Trag je od pepela i ljudskih kostiju, a na?eno je i kose. Po tim se tragovima vidi, da su pepeo i ostaci kostiju noseni u tezgerama i vozeni u taekama do Save te bacani u vodu."

Raznim fotografskim snimcima snimljene su ljesine i kosturi zatoeenika, koji su na?eni u Savi, na obali Save, unutar logora, u raznim zgradama logora, ili su iskopani iz zemlje. Snimljeni su zatim ostaci logora, koji su ustase na bijegu minirali i spalili.

E
Zakljueak

Ovako plansko, okrutno mueenje i ubijanje ljudi sigurno jos historija nije zabiljezila. Ustaski zloeinci postupali su toeno po uzoru svojih njemaekih gospodara, oni su najsavjesnije izvrsavali njihova nare?enja, a sve u jedinom cilju, da se nasi narodi sto vise istrijebe, a njima stvori sto ve?i zivotni prostor.

Potpuna zavisnost ustasa o njemaekom gospodaru, samo osnivanje logora, upu?ivanje u logor "nepo?udnih", najbrutalnije primjenjivanje hitlerovske rasistieke i nacistieke teorije te konzekventno tjeranje u logore i istrjebljivanje svih rasno i nacionalno "neeistih", iste metode mueenja, ubijanja uz male varijante "specijaliteta" ustaskih svireposti, gradnje pe?i i spaljivanje zrtava u pe?ima (Picilijeva pe?), sve to upu?uje, da su i Jasenovac i zloeini u njemu bili njemaeki recept, njemaeko hitlerovsko nare?enje, a izvrsenje djelo njihovih slugu, ustasa.

Radi toga i sva odgovornost za zloeine u Jasenovcu pada podjednako na njihove njemaeke naredbodavce i ustaske izvrsioce.

I.

Pored elanova njemaeke vlade i ostalih njemaekih naredbodavaca za ove zloeine odgovoran je u prvom redu t. zv. poglavnik Ante Paveli?.

II.

U drugom redu odgovorni su svi njegovi "doglavnici" i "drzavni vije?nici" kao i svi "ministri", koji su bili na duznosti za te ere, naroeito "ministri unutrasnjih poslova": dr. Artukovi? Andrija, dr. Lorkovi? Mladen, dr. Niksi? Ante i Frkovi? Mato.

III.

U tre?em redu odgovorni su svi ravnatelji "Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost" i sefovi "Ustaske nadzorne sluzbe" kao: Kvaternik Eugen, Jurei? Milutin, Cerovski Bozidar, Tomi? Viktor, Lisak Erih (Erich), Herenei? Ivo, dr. Cimperman (Zimpermann) Ljudevit, dr. Crvenkovi? Filip, Tomasevi? Ivan, Vragovi? dr. Josip, Vagner (Wagner) Karlo, Rukavina Joso, Luei? Franjo, Benak dr. Aleksandar, Bozinovi? dr. Zvonimir, Kirin Ico, Maji? dr. Josip, Vasko Tibor, Fario Fabjan, Paver Vjekoslav, Grzeta Nikola, Rados Franjo, Tomljenovi? Stjepan, Turkalj Branko, Mak Miroslav, Ceko Ivan, Fulanovi? Miroslav.

IV.

Odgovorni su svi visi i nizi zapovjednici logora u Jasenovcu: Luburi? Vjekoslav nazvan Maks, Sarac Ante, Milos Ljubo, Filipovi?-Majstorovi? Miroslav, Brkljaei? Ivica, Saki? Dinko, Picili Hinko, Matkovi? Ivica, Pavlovi? Mirko i Dzal Jakob.

V.

Konaeno su odgovorni svi ustaski easnici, doeasnici, ustase strazari te dousnici i logorasi, koji su mueili i ubijali, i to:

Alilovi? Ivan i Fran, zastavnici, Andrieevi? Ivica, vodnik, Altarac Ante, poruenik.

Bagari? Karlo, Bali? Pasko, Basi? Stevo Pindzo, sve ustaski doeasnici, ing. Beretin, tehniear, Boras Ante, Drago i Ivan, ustaski doeasnici, Braei? Nikola, vodnik, Brkljaei? Jurica, zastavnik, bra?a Budimir, ustaski doeasnici, Brzica Petar, natporuenik, Buri? Brusi? Milan i Bunti? Stepi i Simun, doeasnici.

Ciprijanovi? Jakob, poruenik.

Eaei? Ivan, ustaski easnik, Eop Luka, vodink, Eolak Petar, doeasnik, ?oti? Mirko, doeasnik, Eoviei?, Ereek Joza i Eupi? Jozo, poruenici.

?enan Ivan, doeasnik.

Dangubi? Milan, vodnik, Delae Petar duznosnik, Diamantstajn (Diamantstein) Bruno, logoras-slobodnjak, ?erek Bozo, upravitelj Kozare, ?ulki? Alaga, vodnik, Dimae Luka, easnik, Dosen Mato i Dukari? Franjo, vodnici.

Elez Ante, natporuenik.

Falcini Vjekoslav, doeasnik, Forenti? Stjepan, duznosnik, Friganovi? Ante, vodnik i Frkovi? Mile, vodnik.

Gali?, logoras, Glavini? Ante, doeasnik, Gasparovi? Dragan, zastavnik, Grgosevi? Jozo, zastavnik, Glamuzina Marko, poruenik, Grbavac Ivan, duznosnik, Grubisi? Jerko i Grgi? Jure, zastavnici.

Hadzi? Osman, logoras-slobodnjak, Hirsberger (Hirschberger) Nikola, zastavnik, Hodzi? Latif, duznosnik, Horvat Ivan, rojnik i Horvat Mato, vodnik.

Ivanovi? Joso ml., duznosnik, Ile (Ille), poruenik iz Sibenika.

Jandi? Ante, vodnik, Jankovi?, logoras-slobodnjah, Jarak Petar, zastavnik, Jureevi? Ivan, vodnik, Juriei? Jerko, zastavnik, Jusi? Mujo poruenik i Jusi? Saban, doeasnik,

Kapetanovi? Ahmet, natporuenik, Kardun Nikica, natporuenik, Koji? Ante, poruenik, Koji? Zarko, poruenik, Keza Mirko, doeasnik, Kolobari? Josip, zastavnik, Kolak Petar, vodnik, Kolari? Zlatko, natporuenik, Kordi? Tihomir, poruenik, Kosi? Ante, doeasnik, Kresi? Tvrtko, satnik, Kvesi? Stipo, vodnik i Kujundzi? Stipe, doeasnik.

Lipovac Zvonimir, vojni sve?enik, Lisac Slavko, zastavnik, Luzi? Stjepan, vodnik.

Maekovi? Josip, duznosnik, Mandusi? Ante, satnik, Majeti? Dane, vodnik, Markoti? Stanko, vodnik, Mariei? Jerko, natporuenik, Marki? Ivan, vodnik, Martinovi? Slavko, vodnik, Martinovi? Stojan, zastavnik, Mataja Josip, bojnik, Matijevi? Miro, bojnik, Matijevi? Joco, natporuenik, Matek Milan, zastavnik, Mihi? Pajo, satnik, Matkovi? Ljubo, easnik, Matijevi? Matija, logoras, Medvedovi? Mato, bojnik, Mihaljevi? Marko, zastavnik, Miljkovi? Martin. natporuenik, Modri? Ante, zastavnik i Musa Mato, doeasnik.

Neki? Ivan, Neorei? Vlado i Novosel Stjepan, vodnici.

Ostoji? Mate, doeasnik.

Paviei? Petar vodnik, Pehar Nikola, doeasnik, Pehar Petar, vodnik, Perkovi? Marko, zastavnik, Penari? Mate, natporuenik, Petek Franjo, satnik, Poli? Marin, poruenik, Poldrugi Stjepan, zastavnik, Poli? Drago, doeasnik, Prpi? dr. Mihajlo, satnik, vojni sudac, Prpi? Stipe, natporuenik, Primorac Silvestar, Pudi? Dragutin i Prgesa Ante, zastavnici.

Radi? Miroslav, bojnik, Remenar Antun, satnik, Rendjec, natporuenik i Ruzi? Blago, zastavnik.

Sablji? Ilija, zastavnik, Stojei? Jozo, natporuenik, Spiler (Spiller) Herman, logoras-slobodnjak, Skoeibusi?, easnik, Sliskovi? Ivan, ustaski poruenik, Stankovi? Marko, zastavnik, Sudar Josip, satnik, Sudar Mile mla?i i stariji, vodnici.

Sepovie Miro, vodnik, Stimac Dane, vodnik, Svagusa Andrija, easnik.

Tomas Josip, zastavnih, Tomi? Jure, poruenik i Trali? Miiko, zastavnik.

Uzieanin Rasid, duznosnik.

Vasilj Ilija, poruenik, Vasilj Mate i Luka, doeasnici, Vidovi? Mile vodnik, Visakovi? Nikola, bojnik, Vlaho Vinko zastavnik, Vrban Mate, zastavnik i Vuei? Ivan, doeasnik.

Zoki? Ante, logoras, Zrinusi? Ante, zastavnik i Zivanovi? Mato, poruenik, te svi ostali ustase, kojima identitet nije ustanovljen.

Zemaljska komisija za utvr?ivanje zloeina okupatora i njihovih pomagaea utvrdila ih je sve kao najteze zloeince narodne izdajice i narodne neprijatelje i smatra, da moraju biti najstroze kaznjeni za sve zloeine i nedjela, koja su poeinili.

U Zagrebu, dne 15. studenoga 1945.

Broj: 4547/45.

Zemaljska komisija za utvr?ivanje zloeina okupatora i njihovih pomagaea

Pretsjednik: dr. Venceslav Celigoj, v. r.

Sekretar: dr. Ante Stoki?, v. r.

 

 

Tumae nacrta logora Jasenovac III.

1 Strazarnica i upraviteljstvo logora. (Ulaz u logor).

2 Rafinerija.

3 Glavno skladiste.

4 Skladiste i radionice.

5 supa za cigle.

6 Laneara.

7 Upraviteljstvo logora.

8 Paketarnica.

9 Zvonara.

10 Skela na Savi.

11 Granik na Savi.

12 Supa za cigle.

13 Ciglana.

14 Supe radionice (t. zv. tunel)

15 Strazara

16 Nastamba ustaskih easnika.

17 Stolarija.

18 Kuhinja i nastamba ustasa.

19 Dvije supe sa cigle.

20 Dvije supe za cigle.

21 Pilana

22 Supa.

23 Pogon sa dimnjakom (Elektriena centrala).

24 Kreeana.

25 Ekonomija.

26 Ugljenara.

27 Drvara i pekara.

28 Iskopana jama, odakle se uzimala zemlja za ciglu.

29 T. zv. bajer odakle se uzimala zemlja za ciglu

30 Remenarija.

31 Stala.

32 Kancelarija nadzornika.

33 Kancelarija grupnika i radionice.

34 Veliko jezero sa drvenim mostom.

35 Zatoeenieko groblje

36 Bolnica.

37 Ambulanta.

38 Baraka za nastambu zatoeenika

39 Pomo?na kuhinja

40 Kuhinja

41 Baraka obrtne grupe.

42 Stala.

43 Kuhinja.

44 Mljekarna i mesnica.

45 Zgrada zenskog logora.

46 Nova mesnica.

47 Ledana.

48 Svinjac

49 Ustaske radionice i nastambe.

50 Zgrada zenskog logora.

51 Kuhinja.

52 Logor III-C.

53 Izlaz iz logora i strazarnica. (Istoena vrata)


 

Istorija Ljudi Zemlja Umjetnost Duhovnost
Promjena pisma Linkovi Kontakt

2002 - Projekat Rastko; Tehnologije, izdavastvo i agencija Janus; Naueno drustvo za slovenske umetnosti i kulture;
nosioci autorskih prava. Nijedan deo ovog sajta ne sme se umnozavati ili prenositi bez prethodne saglasnosti.